Šta sve Halid ima: Još se borim s kreditom, ali bitno je da kirija ide

U biznis sam ušao na nagovor prijatelja. Iako nisam neki poslovnjak, donekle sam uspio, nekako se snalazim, rekao je za 24sata.hr Halid Bešlić (65). A po imetku koji je stekao ne bi se reklo da je baš amater kad je riječ o biznisu. Nekoliko je puta posrtao, ali uvijek bi se vraćao uspješniji i bogatiji.

Danas ima nekoliko stanova, imanje blizu Sarajeva, te hotel, benzinsku pumpu i motel, koji danas iznajmljuje. Imao je svoju kafu HB, pa distribuciju energetskih pića, a proizveo je i svoj parfem “Miljacka” u 1200 bočica. Danas se time više ne bavi. Nekad se bavio i građevinom pa je “podigao” zgradu u elitnom dijelu Sarajeva, Podhrastovi.

– Sad iznajmljujem sve i živim od kirije, tako je najbolje. Dođem samo ponekad i obiđem objekte da vidim je li sve u redu, i to je sve. Ma bitno je da kirija ide, ha, ha, ha – objašnjava Bešlić. Dok je širio svoje carstvo i investirao, u jednom je trenutku trebao podići i kredit kako bi mogao sve pokriti. Ta “bankovna kirija” mu je i danas uteg.

– Eh, da nema tog kredita bilo bi puno lakše, ali dobro, izaći će on. Nije moglo u tom času drugačije, morao sam dignuti kredit kako bih se pokrio. A u investicije sam išao jer je ovaj naš posao nesiguran, ne možeš se uvijek pouzdati. U biznis sam ušao kako bih imao mirnu starost, tj. da si osiguram penziju – iskren je Halid.

Najviše vremena voli provoditi u blizini Sarajeva, u obližnjemu mjestu Semizovac, gdje je okružen šumom i uživa u prirodi. U Sarajevu je kupio i dva stana, za sebe i sina Dinu, koji s obitelji živi preko puta njega. Bogatstvo mu se danas procjenjuje na više od 100 milijuna kuna. A rijetki bi se hazarderi usudili to prognozirati prije pedesetak godina, kad je Halid stasao.

Rođen je u malome mjestu Knežina, kraj Sokolca, u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Imao je četiri mlađe sestre, a otac je bio voditelj gradilišta pa im je mogao priuštiti pristojan život. Krenuo je u Sarajevo u tesarsku školu, a već u to vrijeme, iako je hodao po “diskačima” i slušao rock, bio je zaluđen narodnom muzikom. Poslije se zaposlio u građevinskom poduzeću u Vranjici te je gradio hotel Libertas u Dubrovniku.

– Gradio sam ga od podruma do krova. Godinu dana sam radio, šetao se po Stradunu i kupao se – otkrio je kasnije Halid.

Ubrzo nakon toga shvatio je da je muzika bolji poziv za njega. Otac nije bio presretan Halidovim izborom. Pjevao je u kafani.

– U početku je to bilo samo za hranu, stan i mjesečnu platu. Nakon pjesme ‘Neću dijamante’ počela je moja prava pjevačka karijera – objašnjava Halid. Njegova priča nije jedna od onih kad je netko zaradio “velike pare” pa krenuo u biznis. On je, čim je malo ozbiljnije zakoračio u ozbiljnije kafane, stvorio “širu sliku” i počeo razmišljati kako oploditi pjevanje, pokrenuti neki biznis. Malo prije Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine javio se taj njegov poduzetnički gen. Išao je na Jahorinu pogledati vikendicu, a kupio je motel na Palama.

– Kraj vikendice je bio plac s dozvolom za motel pa smo ušli u posao. Vodio sam ga s jednim prijateljem, ali ubrzo sam izašao iz tog posla – rekao je Halid. S muzikom je krenulo sve bolje pa je do rata u Sarajevu kupio stan za sebe i roditelje te hemijsku čistionicu. Kako kaže, nju su u ratu opljačkali “domaći neprijatelji”. Ni danas mu nije jasno kako su uspjeli razmontirati mašine i sve iznijeti.

– Prestao je rat i ja sam opet bio bez para – pričao je Bešlić. Tad je već imao iskustva, što se pokazalo dobrim kapitalom na sljedećim investicijama. Prodao je hemijsku čistionicu, ili barem ono što je od nje ostalo, pa kupio malo veći prostor. Pa je malo investirao, pa prodao i kupio još veći prostor…

– Tako sam prodavao i povećavao imovinu dok nisam došao do većeg iznosa – kaže Bešlić. Imao je veliki kapital na računu kad je primijetio benzinsku pumpu i kraj nje motel uz glavnu cestu za Tuzlu. No koliko god u to vrijeme dobro zarađivao, nije imao dovoljno za oboje.

– Dugo sam gledao taj kompleks i tek kad je došlo do podjele vlasništva, uspio sam to kupiti jer je novi vlasnik povoljno prodavao. No svejedno sam morao podignuti kredit – prepričao je Halid. Čekalo ga je i ulaganje, preuredio je motel i okolicu, i to ga je stajalo oko 150.000 eura. Halidove gaže kreću se najčešće između osam i deset hiljada eura.

U naponu snage imao je i po 120 koncerata na godinu. Danas ih je sveo na pedesetak. Kako kaže, puno je zaradio, ali i potrošio. Ne može proći Baščaršijom da svako malo ne posegne za džepom i “podijeli pare raji”. Kaže da je nepisano pravilo podjela dobara onima koji nemaju.

– Nikad mi se nisu sviđali kocka i droga, i na to nisam trošio. A za društvo mi nije žao potrošiti – izjavio je Bešlić.