Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Pravi erotske filmove s običnim ljudima

paulita

Paulita Pappel u Berlinu je 2010. godine pokrenula vlastitu produkcijsku kuću Ersties s jasnim ciljem – snimati kvalitetne amaterske porno filmove s “pravim” ljudima.

Naravno, niko ne tvrdi da glumci u uobičajenim porno filmovima nisu pravi ljudi već više da prosjek na filmu nije prosjek u stvarnom svijetu, a ni ono što gledamo vrlo često nema veze sa seksom i načinom na koji ljudi funkcioniraju u pravom svijetu.

Upravo zato Paulita je odlučila snimati filmove u kojima vidimo obične ljude, seks bez pretjeranih akrobacija koje imaju smisla samo pred kamerama, ali i stvarne emocije koje među porno glumcima rijetko postoje.

Uz sve to, sav sadržaj stvaraju žene i to uglavnom za žensku publiku koja od filmova za odrasle (možda) traži nešto drugačiji sadržaj.

Ersties je prošle godine uspio stvoriti čak i jedan viralni video naslovljen “Tinder Sex Experiment” u kojem se Pappell i dvoje stranca susreće zahvaljujući popularnoj aplikaciji i pred kamerama “razmjenjuje nježnost” po prvi put. To je privuklo i pažnju mainstream medija poput Huffington Posta, Vicea i Tech Insidera koji su se pozabavili njenim projektom.

Inače, 28-godišnja Paulita rođena je u Španiji, a prije više od deset godina preselila je u Berlin.

Od samih početaka Erstiesa namjera je bila najjednostavnijom opremom stvoriti intimni prostor kako bi se na što bolji način istražila i zabilježila seksualnost žena. Bez pretvaranja ili redateljskih instrukcija, s ljudima koji nemaju prijašnjeg filmskog iskustva niti obrasce koje prate pred kamerama.

Ipak, dodaje da ne vjeruje u “prirodni” seks, a to je pogotovo slučaj kod žena koje su naučene da tokom seksa “izvode performans” neprestano brinući o tome kako izgledaju. Stoga, prepušta ljudima da, ili zaborave da kamera postoji ili da s kamerom poigravaju jer kamera ponekad može poslužiti kao oslobađajući faktor, ali bitni su uslovi u kojima sadržaj nastaje.

I dok neki njen tip filmova nazivaju “reality pornografijom”, Pappel ne vidi bilo što loše u klasičnoj pornografiji:

“Najbitnija je raznolikost i pristupačnost takvog sadržaja. Produkcija i distribucija se mijenjaju i dopuštaju različitosti, a mijenja se i način na koji se žene prezentiraju u medijima. Ne volim izraz erotski sadržaj jer ljudi ga često koriste kako bi izbjegli sramotnu reputaciju pornografije. Ne postoji ništa suštinski loše u pornografiji, nešto ne valja s društvom, društvom koje je prepuno seksizma, rasizma, homofobije i općenito strukturirano tako da diskriminira na toliko različitih načina. To se ne odražava samo na pornografiji već i medijima i institucijama. Mijenjanje pornografije je u određenoj mjeri mijenjanje društva”.