Pričam ti priču
Popoviću rekli da Brena izgleda kao trafo stanica, a zbog Tita su bili zabranjeni
Grupa “Slatki greh” na čelu sa Lepom Brenom obilježila je jedan muzički period, a nema onog ko tada nije znao i pjevao njihove pjesme. Međutim, Saša Popović otkriva da mu se plavokosa pjevačica na početku nije činila kao dobar izbor za njihovu ekipu.
Tada harmonikaš počeo je da svira sa 16 godina i zbog muzike napustio pravni fakultet.
– Nije bilo šanse da pustim kosu kao moji drugari, a znalo se da u devet sati uvečer moram da budem kod kuće. Kada sam sa šesnaest godina počeo da sviram u rusinskom kulturno-umjetničkom društvu „Maksim Gorki“, prvi put sam se zaljubio. Bila je starija od mene četiri godine. Ne znam zašto, ali uvijek sam volio starije devojke. A onda sam s bratom od strica Lolanom napravio mali orkestar. Počeli smo da sviramo prijateljima na rođendanima. Onda nas je neko čuo, pa su nas angažovali za prvu svadbu. Jedan angažman je proizvodio sljedeći i tako se posao širio. U četvrtom razredu, iako me je razredna oborila na popravni iz ruskog jer sam se na maturskoj večeri šalio na njen račun, položio sam ispit i te 1973. godine upisao Poslovno-pravni fakultet. Stigao sam do treće godine, položio i to famozno rimsko pravo sa šesticom, a onda čvrsto odlučio da napustim fakultet. Tri mjeseca sam se spremao da ocu saopštim kako neću više da studiram. Već sam bez njegovog znanja oformio Lira orkestar, našao i dvije pjevačice – Minju Sovilj iz Novog Sada i Ljiljanu Dekić iz Beograda, i potpisao ugovor da sviramo u hotelu „Putnik“ u Novom Sadu. Bilo je to 1976. godine. Ipak, kad je otac vidio da želim time da se bavim, dao mi je blagoslov – rekao je Saša, a prenosi “Kurir”.
– Pomogao mi je i da okupim budući Slatki greh. Zajedno smo obilazili mjesta po Vojvodini, bukvalno išli od lokala do lokala i slušali muzičare. U Melencima pored Zrenjanina rekli su nam da svira najbolji bubnjar, Mija. Predstavio sam mu se, pitao ga kolika mu je plata i ponudio mu duplo. Pristao je. Onda smo po istom principu doveli Zorana, gitaristu iz Titela… I tako dok orkestar nije bio kompletiran, a onda smo vježbali dan i noć – priča Saša.
Tada je “Slatki greh” naišao na sada jednu od najpopularnijih pjevačica Fahretu Jahić – Lepu Brenu.
– Baš tu, u Brčkom, rekli su nam da ima jedna Bosanka, rok pjevačica, koja pjeva na igrankama u Domu omladine. Kad je došla na sastanak, bili smo u šoku. Imala je kovrdžavu kosu, nosila je pantalone, kožni prsluk i bijelu košulju. Ma sva je pucala od zdravlja. Nasmijali smo se slatko, ali bio sam kulturan i ispoštovao je do kraja razgovora, vjerujući da ona nije za nas. Međutim, došla je sljedeće večeri na naš nastup i bukvalno otela Spasi mikrofon. I nije zvučala loše – kaže Saša i dodaje:
– Dan-dva poslije toga, 6. aprila, s našim drugom Cakom i koferom obmotanim u kanap došla je u Palanku i rekla da želi da radi s nama. Bukvalno je pobjegla od kuće, pa sam ja kasnije išao kod njenog oca da mu sve objasnim. Direktor hotela obradovao se kad sam mu saopštio da smo pronašli djevojku, ali, kad ju je vidio, prokomentarisao je: „Sale, rekao sam da dovedete pjevačicu, ne trafo-stanicu“. Brena nam se prilagodila za svega nekoliko dana. Međutim, taman kad smo počeli da se uigravamo, umro je drug Tito i muzika je bila zabranjena. To vrijeme iskoristili smo za probe, a onda krajem maja 1980. počeli smo ponovo da nastupamo i svake večeri bašta hotela bila je krcata. Poslije Bačke Palanke tri mjeseca svirali smo u novosadskom hotelu „Park“, i svake večeri tražila se karta više – priča frontmen Slatkog greha, kojem je ubrzo stigao poziv da svirke nastave u beogradskom hotelu „Taš“.
Ogorčeni mještani Donje Jablanice pokušali blokirati M-17, odustali nakon razgovora s policijom