Pjesma koju je 1978. napisao Šaban prodata je u 400.000 primjeraka

Šaban Šaulić poginuo je jučer u saobraćajnoj nesreći. Svi znaju njegove pjesme. Ako ih i niste slušali, sjećate se pjesama sa radija na koje ste naletjeli slučajno. Čak i ako ga niste slušali, kada čujete prve taktove “Dođi da ostarimo zajedno”, znaćete da je to pjevao on.

Riječ je o pjevaču koji je u staroj Jugoslaviji imao veću zaradu i od Zdravka Čolića, “Bijelog dugmeta” i “Srebrnih krila” zajedno, a da se razumijemo, oni su bili veoma popularni.

Pjesma “Dođi da ostarimo zajedno” prodata je 1978. godine u 400.000 primjeraka, što je bio apsolutni rekord u bivšoj Jugoslaviji.

A on je sve radio sam. Sam je pisao pjesme i komponovao ih je, a note nije znao.

Pričalo se da je kao Vuk Karadžić išao po selima da bi naučio i sačuvao stare pjesme od zaborava. Ipak u jednom intervjuu, koji prenosi Yugopapir, rekao je:

“Pa ne idem baš po selima kao Vuk. U Šapcu, na Kamičku, ima jedna pjevačka legenda. Zove se Memiš Gordić. Pjevao je i svirao je sa Cicvarićima. Zna stotine, možda i hiljade pesama. Taj divni čovjek bio je moj prvi učitelj. Držao mi je lekcije o dinamici, o pravilnom disanju, o svemu. Priznajem da sam ga na početku karijere imitirao”, rekao je Šaulić u intervjuu 1981. godine.

U jednom od posljednjih intervjua koje je dao prije tragične smrti, za “Novosti” je u oktobru prošle godine otkrio da je pjesma koja najbolje oslikava njegovih 50 godina karijere upravo “Dođi da ostarimo zajedno”.

– Iako sam uvijek bio dosljedan, ponekad sam pravio i poneki iskorak, ali mislim da je to bio iskorak dalje, na bolje. U tom smislu se, najviše, izdvojila legendarna pjesma „Dođi da ostarimo zajedno“. Kad sam je snimio, nećete vjerovati, dobijao sam kritike od svojih kolega, koji su rekli: „Šaban nikada nije promašio nijednu ploču, ali ovo je definitivno promašaj.“ Obrazloženje je bilo: „Mi to ne razumijemo!“. Smatrali su da sam otišao iz narodnjačkih voda i baš su mi zamjerili. A ja sam, samo, želio da uradim nešto novo, drugačije, zanimljivo. Tu pjesmu je sviralo pedeset ljudi u studiju, to je bila simfonija. Pisao sam je zajedno sa Radetom Vučkovićem i ispostavilo se da smo, zaista, napravili revoluciju. Eksplodiralo je kao atomska bomba i ta ploča je bila najprodavanija u tadašnjoj Jugoslaviji. Više od milion i dvjesta hiljada primeraka. Bila je vrhunski hit i veliki pomak na muzičkoj sceni – rekao je Šaban za “Novosti”.

“Nisi me voljela u ono vreme, a ja sam želio samo jedno sada kad nismo mi mladi ko nekada dođi da ostarimo zajedno”, stihovi su uz koje je najviše čaša slomljeno i najviše slomljenih srca liječilo tugu.

I tako će i ostati još dugo godina.