Optužba za plagijat: Da li je Netflixova serija “1899” ukradena?

Ubrzo nakon što je Netflix počeo da emituje svoju novu seriju „1899”, javila se brazilska autorka stripova Mary Cagnin tvrdeći da su nekoliko dijelova serije ukradeni od nje.

„Šokirana sam da je serijal ‘1899’ prosto identičan s mojim stripom ‘Crna tišina’ koji je objavljen 2016”, napisala je Cagnin na Twitteru.

Ona pominje piramidu, brod, multinacionalnu posadu i pretpostavlja da su kreatori serije otkrili njen rad na međunarodnom sajmu stripa. Zatim, takođe na Twitteru, piše da ima „bezbroj slučajeva gringosa” koji nas „kopiraju”, bez obzira da li je riječ o filmovima, serijama ili muzici, a prvenstveno cilja na ogroman uspjeh filma „Pijev život”. Činjenica je da je kanadski pisac Yann Martel, čija je priča tako uspješno ekranizovana, priznao je da je bio inspirisan jednom brazilskom knjigom.

Baran bo Odar i Jantje Friese, autori serije „1899”, kao i hit-serije „Dark”, kažu da su nepravedno optuženi i dodaju da ne poznaju ni Brazilku, niti njen rad. Tvrde i da nikada ne bi krali od drugih umjetnika, jer su i sami umjetnici. No, ovaj slučaj je sada kod advokata, piše Deutsche Welle.

„Čudnije stvari”

Uspjeh serije „Čudnije stvari” (Strenger Things) ima mnogo reminiscencija na avanturističke filmove iz 1980-ih, kao što su „The Goonies” i „E.T.” Stevena Spielberga ili dramu „Ostani uz mene” zasnovanu na priči Stephena Kinga. Ali ni Spielberg ni King se ni na koji način nisu žalili autorima serije „Čudnije stvari”, blizancima Rossu i Mattu Dufferu.

Ali jeste Charlie Kessler, relativno nepoznat filmski autor koji u svom kratkom filmu „Montauk” priča priču o dječaku koji nestaje bez traga, u malom gradu koji se slučajno nalazi u blizini misterioznog vojnog objekta, a sve začinjeno paranormalnim okolnostima.

Kessler kaže da je blizancima Duffer pričao o svom filmu na marginama filmskog festivala Tribeca u New Yorku, ali da do saradnje nikada nije došlo. Dvije godine kasnije, Netflix je objavio „Čudnije stvari”, priču o dječaku koji nestaje malom gradu, a koji se nalazi u blizini misterioznog vojnog objekta… Tek kada je serija doživjela uspjeh, Kessler je izašao u javnost s optužbama za plagijat. I braća Duffer su cijelu stvar predala u ruke advokatu, jer tužba protiv njih nije bila ništa drugo do pokušaj da se profitira na tuđoj kreativnosti i trudu.

„Igre gladi”

U ljeto 2022, režiser Quentin Tarantino izjavio je na jednoj američkoj televiziji da smatra da je serija „Igre gladi” (The Hunger Games) kopija japanskog filma „Kraljevska bitka”.

To nije bilo ništa novo za autorku „Igara gladi” Suzanne Collins koja je više puta optuživana da je ukrala ideju za svoje knjige. Na primjer, govori se da je koristila Stephena Kinga, koji u svojoj knjizi „Lov na ljude” (Manhunt) govori o porodičnom čovjeku koji učestvuje smrtonosnoj igri da bi zaradio za lijek za teško bolesnu kćerku. Priča je snimljena 1987. pod naslovom „Trkač” s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi.

Bez obzira da li je u pitanju „Kraljevska bitka”, „Igre gladi” ili „Trkač”, u svim tim distopijama ljudi se bore za goli opstanak na radost izopačene publike.

„Igra lignje”

I za južnokorejsku seriju „Igra lignje” se priča da je kopija japanskog horora iz 2014. „Po volji Bogova”.

Jeste, i ovdje se igraju dječije igre, a gubitnici ginu. Ali cijela priča je na kraju potpuno drugačija: u „Igri lignji” (Squid Game) odrasli s ogromnim dugovima dobrovoljno učestvuju da bi osvojili milijarde. Radnja filma „Po volji Bogova” smještena je u japansku srednju školu i djeca su primorana da učestvuju u smrtonosnim igrama.

Režisera Hwanga Dong-hyuka se zaista ne bi moglo optužiti za krađu ideje: on je još od 2008. pokušavao da proda svoju priču – sve dok nije uletio Netflix.

Ko je prvi imao ideju?

Bilo da se radi o muzici, pričama ili filmovima, optužbe za plagijat su svakodnevnica. Nije lako dokazati da je neko prvi imao određenu ideju. Isto tako je teško dokazati da su drugi ukrali ideju. Uostalom, nije sasvim nemoguće da dvoje od osam milijardi ljudi u svojim glavama imaju slične misli, slične melodije ili slične priče.

Zbog toga tužbe za plagijat rijetko imaju šanse za uspjeh na sudu, posebno u slučaju filmova u kojima je uključeno mnogo kreativaca i proces stvaranja je dug. Osim toga, veliki filmski studiji ili producentske kuće imaju čitave brigade dobrih advokata i mnogo novca kako bi mogli da dobiju takve sudske sporove.

Iznošenje „dokaza” na internetu

Autori „1899” su na Twitteru i Instagramu doživjeli pravu lavinu optužbi od obožavalaca brazilske autorke. Ljubitelji njenih stripova pokrenuli su rasprave ispod njenog tvita – koje scene, koji likovi, koji simboli su ukradeni.

Nasuprot tome, obožavaoci „1899” kažu da su pomenuti primjeri fundamentalni elementi naučne fantastike. Režiser „1899” Baran bo Odar takođe je na Instagramu prilično jasno prokomentarisao tu galamu na internetu, koja se kretala do ličnih napada na njega i njegovu suprugu i koautorku Jantje Friese. Internet je, kaže, postao čudno mjesto.