bh. muzičar
Mahir Beathouse: Odustajanje nikad nije opcija
Zahvaljujući njegovoj izuzetnoj upornosti, dugotrajni oporavak bio je uspješan i poslije duže pauze uspješno se vratio na muzičku scenu, ali i svojoj velikoj ljubavi još iz mladih dana – sportu
Bosanskohercegovački muzičar i dugogodišnji član pratećeg benda Dine Merlina Mahir Sulejmanović, poznatiji kao Mahir Beathouse, u aprilu 2020. godine doživio je tešku nesreću. Nakon pada sa balkona porodične kuće u naselju Mahmutovac šest puta je operisan, a povreda je ostavlia trajne i teške posljednice po njegovo zdravlje.
Zahvaljujući njegovoj izuzetnoj upornosti, dugotrajni oporavak bio je uspješan i poslije duže pauze uspješno se vratio na muzičku scenu, ali i svojoj velikoj ljubavi još iz mladih dana – sportu.
Hokej na ledu
U razgovoru za Fenu, Mahir navodi da su njegove ambicije, kao dječaka, bile nešto sasvim drugo kada je riječ o sportu.
– Naravno, hokej na ledu i moja maštanja su bila usmerena ka tome. Uporedo sa tim počela je moja, slobodno mogu reći profi karijera kao DJ-a. Počeo je nesretni rat i kao većini moje generacije pokvario snove za budućnost. U toku rata osnivam grupu Beathouse. Slobodno mogu reći sa dosta uspjeha i to je bio moj bijeg od ratnih dešavanja bar ono vremena što sam provodio u studiju. Izdajemo dva albuma, a nakon toga se priključujem Dini Merlinu i saradnja je trajala preko 20 godina – kazao je Sulejmanović. U toku pandemije doživljava tešku povredu, opasnu po život, za 34 dana operiran je čak šest puta. Predviđanja doktora nisu baš bila optimistična, ali Mahir se nije predavao.
– Nepunih godinu prije nesreće završavam za persoalnog fitness trenera i polako se spremam za svoj prvi Ironman. U jeku priprema doživljavam tu povredu koja mi je za jedan sekund promjenila život za 180 stepeni. Volim biciklizam i moj oporavak je do kraja života svaki trening. Svaka trka je priča za sebe i moja rehabilitacija. – govori Mahir.
Stopostotni invalid
Navodi da je prošao dvije domaće i dvije UCI kontrole koje su pokazale da je 100 postotni invalid bez šanse za oporavak, te da nosi dvije ortoze kada se kreće ili vozi bike, a kada je kod kuće onda je u kolicima.
– Nisam htio da se predam i odlučio sam se za jedinu moguću varijantu sporta, a to je parabiciklizam, za šah nisam baš nesto talentovan – kaže Mahir.
Trenira skoro svakodnevno. Ima svoj Parabiciklisticki klub “Balance” i trenira zajedno sa par drugova koji su zdravi.
Iako su prognoze ljekara bile pesimistične i nisu mu davali nikakve šanse, Mahir je osoba koja voli izazove, tako da je naporno trenirao i 2022. godine nastupio na utrkama Svjetskog kupa u njemačkom Elzahu. U konkurenciji 42 tamičara u prvoj utrci osvojio je 23. mjesto , a u drugoj 24.
– Veliko iskustvo za mene. Ove godine sam išao u Ostende u Belgiju, učestvovale su 52 zemlje, moja kategorija C4 je spojena sa C3 i C5 i bilo je 89 takmičara, neki su odustali,a ja sam zauzeo 29. mjesto. Na tom trailu sam bio nešto bolji, a na prvoj utrci, između Brugea i Ronsa, dobio sam medalju za fair play – kazao je Sulejmanović.
Trku na kojoj je učestvovalo više stotina takmičara iz čitavog svijeta obilježio je gest bh. parabicikliste.
Želja Paraolimpijske igre
Na 40. kilometru trke došlo je do teške nesreće kada je ukrajinski takmičar doživio težak pad izletjevši sa staze. Tom prilikom je udario u banderu i doživio težak prelom ramena i niz drugih povreda. U trenutku nesreće, pored ukrajinnkog predstavnika prolazila je velika grupa od više od 40 takmičara, svi su vidjeli šta se dogodilo, ali je samo Sulejmanović stao i pružio pomoć.
Mahir ima ambciju da u budućnosti izbori nastup na Paraolimpijskim igrama.
– Želja naravno postoji, to je neosporno, ali moram imati dobre rezultate za to, nažalost, namam ih. To bih mogao ostvariti ako budem uspješan na četiri utrke Svjetskog kupa i Svjetskom prvenstvu u toku jedne godine. Išao sam na tu kartu pošto BiH nije nikada bila na paraolimpijskim igrama u parabiciklizmu, da dobjeo wild card ili pozivnicu, ali sam vidio sada da su velike zemlje već počele lobirati, poput Kine, Indije, Izraela, Malezije, kako već ide sa tim novčano, jer je lobiranje u nekim granicama normale i dozvoljeno. Ne mogu očekivati da Paraolimpijski komitet BiH stane iza tog projekt, ne umanjujući njihovu vrijednost, već nismo u mogućnosti da to ostavarimo – kazao je Sulejmanović.
Smatra da može omogućiti dobre pripreme jer ima vrhunskog fiziotarapeuta Harisa Babića koji je sa njim radio cijeli opravak, kao i trenera Senada Bećkovića.
– Ali ja želim korak naprijed, imali smo plan za dobru bazu, dobre pripreme, da dovedemo svjetskog trenera za biciklzizam, Slovenca Roberta Pintariča koji je freelaencer i što je jako zanimljivo Rogliču, Mohoriču i Poagačaru je personalni trener, ali kako to platiti. Čovjek je bio spreman za saradnju, mi nismo imali tih sredstava da to izfinansiramo, mada nam je debelo izašao ususret sa ponudom – kaže Mahir.
Ultramaraton u Švedskoj
Zadnji nastup bh. parabicikista zabilježio je prije nekih 15-tak dana, kad je u vozio ultramaraton dužine 315 km u švedskom gradu Motali.
– Bilo je to predivno i nezaboravno iskustvo, to je najveća poluamaterska trka na svijetu bilo je preko 30.000 takmičara. Za Švedsku me vezuju jako lijepe stvari kada sam bio zdrav trčao sam najveći polumaraton na svijetu u Geteborgu gdje je bilo 63.000 takmičara. Iza sebe imam par maratona i 12 polumaratona, to je moja ljubav koju sam upoznao po stare dane – kazao je Sulejmanović.
U svijet muzike je došao iz sporta, a DJ-ing je njegova prva ljubav što se muzike tiče, nakon toga pisanje pjesama, tekstova, aranžmani, produkcija.
– Veliki je dijapazon stvari i muzičkih pravaca koje sam radio i izvođača, od narodnjka, pop muzike, dancea, hip-hopa do ilahija. Hvala Bogu radim to što volim, a danas je to veoma rijetko. Malo se sada zabavljam sa pravljenjem remixa domaćih pjesama koje nisu u orginalnoj izvedbi plesne, pa pokušavam da to uobličim u neku dance formu – kazao je Sulejmanović.
Nema odustajanja
Na kraju rezgovora za Fenu njegova poruka je jasna i jednostavna “odustajanje nikad nije opcija”, u bilo čemu u životu, ljubavi, poslu, sportu…
– Za portove koje sam trenirao, malo igrao, moja filozofija je malo čudna, ali mislim ispravna. Smatram da je 30 posto talenat, 30 posto rad i 40 posto glava. I koliko god imaš jedno i dvoje od ovog to nije kompletirano. Mislim da imamo vrhunskih spotista poput Amela Tuke, Lane Pudar, Jusufa Nurkića, Džanana Muse, Larise Cerić, ali neprikosnoven je Edin Džeko koji po meni ima sve od ovog gore navedog i talenat i radan je i ima vrhunsku psihu i karakter. Ugledajte se na naše vrhunske sportiste, možda nećete biti kao oni, ali je to put da postanete dobri ljudi – zaključio je Sulejmanović.