Jasmila Žbanić o epizodi “The Last of Us”: Za mene ovo nije bio izazov, već dar

Naša redateljica Jasmila Žbanić režirala je jednu od devet epizoda prve sezone hit serije The Last of Us. Za Variety je govorila o snimanju, izazovima i pozadini dešavanja.

HBO-ova serija “The Last of Us” upravo je napravila veliki skok ka nastavku, “The Last of Us: Part II”, koji fanovi sigurno prepoznaju: snježno naselje Jackson, Wyoming u kojem počinje drugi dio vjerno je rekreirano u šestoj epizodi — uprkos tome što se ne pojavljuje u originalnoj igrici.

To je prva velika veza s “drugim dijelom” koju je serija napravila. Bez kvarenja događaja u nastavku, zimski grad Jackson glavna je lokacija u radnom vremenu igre. U originalnom “The Last of Us” igrači o Jacksonu saznaju od Tommyja (Gabriel Luna) i Marije (Rutina Wesley), ali uglavnom ostaju u kampu na brani hidroelektrane i vide Jackson samo iz daljine. Dio u igrici se takođe odvija tokom jeseni, a ne zime. HBO je već najavio drugu sezonu. Ova verzija Jacksona je, međutim, zapravo nastala u Canmoreu, malom gradiću 50 milja zapadno od Kalgarija, u Alberti, Kanada, gdje je snimljen veći dio serije, prenosi Federalna.ba.

Redateljica Jasmila Žbanić, rođena u Sarajevu, debitirala je kao televizijska redateljica Epizodom 6 pod nazivom „Kin“. Njen film, “Quo Vadis, Aida?”, bio je nominiran za najbolji međunarodni igrani film na dodjeli Oskara 2021. Dramatizirao je mučne događaje masakra u Srebrenici 1995. godine, kada je više od 8.000 bosanskih muškaraca ubijeno tokom rata u Bosni 1990-ih. Njeno iskustvo preživljavanja opsade Sarajeva tokom rata utjecalo je na to kako je režirala epizodu, u kojoj se Joel (Pedro Pascal) ponovno susreće sa svojim bratom Tommyjem u rastućem naselju Jackson.

“Nije bilo struje, hrane, ničega. Ali uspjeli smo opstati zahvaljujući solidarnosti i načinu na koji je grad restrukturiran. Morate početi od nule. Zbog tog iskustvo mi je jako blisko sve u vezi s Jacksonom”, rekla je Žbanić, dodajući da su kreatori serije “The Last of Us” Neil Druckmann i Craig Mazin bili zainteresirani za njenu prošlost kako bi je povezali s epizodom.

Za Variety, Žbanić je razgovarala o temperaturama ispod nule u Canmoreu, snimanju vrlo emotivnog susreta Joela i Tommyja i zašto je rad sa čuvarima životinja na setu bio “raj”.

Koliko ste bili upoznati sa video igricom? Jeste li gledali video zapise “The Last of Us: Part II” da biste shvatili kako Jackson izgleda?

Kada sam dobila posao, nisam znala ništa o igrici, tako da sam morala stvarno da se educiram o tome šta je to. Kupila sam igru i pokušala da je igram, a onda sam pogledala mnogo YouTube videa ljudi koji je igraju. Gledala sam dio koji se tiče moje epizode milion puta. Mnogo sam razgovarala sa Nilom o atmosferi grada i o tome šta je on imao na umu, kao i onome čega nema. Postoje neki elementi koje je Craig dodao cijelom komadu. Također sam razgovarala sa mnogim igračima. Uvijek pitam: „Šta žele da vide? Šta očekujete od igre?” Oni bi odgovarali da žele da zadržimo ove emocije i atmosferu. Ove dvije stvari su mi bile kao kontrolna lista. Provjeravala bih sa svakom scenom da li su tu.

Jeste li razgovarali sa kreatorima Druckmannom i Mazinom o tome zašto su htjeli da uvrste Jackson iz drugog dijela u ovu epizodu?

Nisam baš pričala o tome, jer je za mene to bilo veoma prirodno. Ono o čemu smo mnogo pričali je da sam preživjela rat u Sarajevu 90-ih. Mislim da je za Krega i Nila bilo interesantno da sam na neki način živjela u mjestu koje je na neki način ličilo na Jackson, jer smo bili okruženi srpskom vojskom, bili smo stalno bombardovani. Morali smo biti u pripravnosti, morali smo preživjeti, morali smo naučiti kako živjeti bez ičega, bez civilizacije. Nije bilo struje, hrane, ničega. Ali uspjeli smo opstati zahvaljujući solidarnosti i načinu na koji je grad restrukturiran. Morate početi od nule. To iskustvo za mene je bilo nešto što me čini bližom Jacksonu. To je zajednica koja funkcioniše, i smatram da je to zaista lijepo i puno nade, jer zaista vjerujem da se i u najgorim katastrofama, poput rata, može preživjeti. Ljudi su u stanju da održe društvo. Oni nisu uvijek neprijatelji jedni drugima. Tako da sam bila zaista sretna što sam režirala ovu epizodu koja je zaista potvrdila ono u šta duboko vjerujem.

Ponovno okupljanje Joela i Tommyja bilo je tako slatko, ali njihova veza postaje vrlo teška. U kom pravcu ste im dali da prikažu ovaj bratski nestabilni odnos?

Imali smo veliku sreću jer smo imali priliku da imamo probe prije nego što smo krenuli sa snimanjem. Set je bio prilično težak zbog hladnog vremena. Ponekad je bilo i -15 stepeni Celzijusa, veoma, veoma hladno. Ta scena sa Tommyjem i Joelom je bila posebno obrađena. Oni bi to čitali, glumili, ponavljali i isprobavali različite stvari. Predložili su i neke promjene, tako da su oboje bilo uključeni u svaku scenu. Bilo je tako lijepo, jer je to jedna veoma duga scena u prodavnici obuće. Za Pedra je to veoma emotivna scena. Snimala sam ga drugog; prvo smo snimili Gabriela, a onda sam primijetila da svaki put kad smo ponovljali, Pedro je plakao. Nije bio u kadru, ali je plakao jer je partneru davao sve da može da glumi. Ovo je veoma posebno. Tako je velikodušno od glumca što ovo radi tako duboko. Bila sam zadivljena Pedrovim talentom.

Kako je prošla scena između Pedra i Belle “Siguran sam da nisam tvoj tata”?

Bilo je tako emotivno. Ponekad bih plakala iza kamere jer su bili tako istiniti i lijepi. Ova veza je tako dirljiva. Zaista mi se sviđa što se mijenja od početka do kraja. To je samo jedna epizoda, ali ima toliko promjena u njihovom odnosu, što je zaista sjajno.

Tu je flashback kako Joel i Sarah postavljaju božićne ukrase, čega nema u originalnoj igrici. Odakle ta scena?

Mislim da je došao trenutak nakon što smo Craig i ja razgovarali o određenim stvarima, kako Joel uvijek pokušava da ne poveže svoje emocije prema Ellie sa emocijama koje ima prema Sari jer ih je negdje duboko zakopao. Zaista mu je teško kada se pojave. Ellie samo iznosi sve. Zbog ovakve božićne atmosfere u Jacksonu, pjesama koje čuje, sve te svjetlosti i osjećaja normalnosti, više nije u stanju da to zadrži. Izašlo je. Tada počinje da se povezuje: „U redu, ove emocije su stvarne, i to je za nju“.

Uz niske temperature i sve životinje, da li je bilo kakvih prepreka pri snimanju?

Vidite, dolazim iz Bosne, iz vrlo lude filmske industrije. Snimamo jedan film godišnje. Dakle, nemamo sjajne profesionalce kao što ih ima Amerika. Tako da za mene ništa nije bio izazov, već dar. Na primjer, razgovarala bih s ljudima koji su bili treneri pasa i oni bi mi rekli: “Napravi skriptu onoga što želiš da naš pas radi.” Rekla bih: “Jedna noga gore, ovakva njuška, koliko pas treba da otvori usta.” Sve. Onda bi došli sa tim i pas bi to tačno znao. Šalila sam se da u Bosni to ne bi bilo moguće. Imali biste psa, a ako je pas ljut, ljut je. Ne postoji ništa slično. Za mene ništa od ovog nije bio izazov, već potpuno zadovoljstvo raditi sa ovakvim profesionalcima. Ljudi koji se bave konjima bili su nevjerovatni. Vi im samo kažete: „Želim prvog konja na metar od drugog, a zatim njih tri.“ Oni bi to uradili i zadržali to do kraja scene. Za mene je bio raj raditi na ovaj način.

U igri, Joel pada s balkona i biva naboden na komad metala, ali u ovoj epizodi biva izboden. Zašto je to promijenjeno?

Tako sam dobila u scenariju i stvarno mi se dopalo jer je bilo suptilnije. Ellie misli da su uspjeli, a onda šok. Inače bi odmah bilo gotovo. Zaista mi se svidjelo kako je to Craig napisao. Putuju, ona se nada, idu zajedno – a onda uslijedi šok.

A druga velika promjena je to što Tommy i Maria čekaju dijete. Šta mislite kako će to završiti za njih u apokalipsi?

Željeli smo dati osjećaj nade koje ovo društvo ima. Život ne staje. Uvijek se nastavlja, čak i u najgorim okolnostima, život se nastavlja. Za mene je ovo zaista važan podatak da je Marija trudna. Tomijevu odluku čini mnogo, mnogo težom što je prihvatio da uzme Ellie. To sve otežava, sa više drame za Tommyja.