Bh. filmski umjetnici: Odlazak Bate Živojinovića je odlazak jedne epohe
Odlazak ljudi poput Velimira Bate Živojinovića je odlazak jedne epohe, odlazak jednog vremena. Bata je bio veliki glumac, a prva asocijacija na njega je nekakav sistem vrijednosti koji je postojao u kulturi i kinematografiji – ocijenio je za Fenu istaknuti bh. glumac i direktor Kamernog teatra 55 Emir Hadžihafizbegović povodom smrti srbijanskog glumačkog barda Bate Živojinovića.
Hadžihafizbegović podsjeća da su iz lepeze sjajne generacije srbijanskih glumaca u nepunih godinu i po dana otišli Bora Todorović, Dragan Nikolić, Bata Živojinović, a prije toga Pera Kralj.
– Imao sam privilegiju i čast da radim s tim velikim i značajnim glumcem koji je ostvario niz velikih uloga na filmu, televiziji i teatru. Radili smo na filmu “Ada” gdje mi je igrao oca. Imao sam veliku logu i družili smo se u Sarajevu gotovo puna dva mjeseca. Također, sretali smo se na raznim filmskim destinacijama, a recimo njegova kćerka je zajedno sa mnom konkurisala na Akademiji 1982. godine. Upućujem iskreno saučešće porodici – istaknuo je.
– Bata Živojinović je sigurno bio jedan od najvećih eks- jugoslavenskih glumaca koji je obilježio jugoslavensku kinematografiju, posebno žanr ratnog partizanskog filma – kazao je za Fenu istaknuti bh. reditelj Dino Mustafić povodom sinoćnje smrti tog srbijanskog glumačkog velikana u Beogradu.
Mustafić je stava da je Živojinović bio omiljeni junak, vrlo prirodan pred kamerama, te da je mnogim generacijama bio jedna vrsta svojevrsnog idola i zaštitnog imidža eks- jugoslavenske kinematografije.
– Nažalost, posljednju deceniju odlaze protagonisti eks- jugoslavenskog filma koji su bili prepoznatljivi identitet nekada jedne moćne respektabilne evropske kinematografije – istaknuo je.
– Šta reći o čovjeku s kojim smo odrastali, s kojim smo se poistovjećivali?. Odbranio je Sarajevo, ali nije odbranio naše iluzije koje smo gajili svi na ovim prostorima, no šta možemo – kazao je za Fenu bard bh. glumišta Josip Pejaković povodom sinoćnje smrti srbijanskog glumačkog velikana Velimira Bate Živojinovića.
Pejaković ističe da ga je i lično poznavao, te da su njihovi susreti prije rata uvijek bili prijetljski i puni pitanja “Šta ima u Sarajevu?”.
– To njegovo “Šta ima u Sarajevu?” je značilo da mu je Sarajevo ostalo na neki način kao jedna vrsta tetovaže i jedan znak uspješnosti u njegovoj karijeri. Ono što je ostavio kao trag u filmskoj umjetnosti je nepobitno – “Skupljači perja”, “Valter brani Sarajevo” i mnoštvo filmova. Vjerovatno je on glumac koji je snimio filmova više nego svi zajedno. Ja kao glumac imam odgovornost da o takvom čovjeku govorim s pijetetom i mislim da je još mogao. Ali, nažalost, napuštaju nas najbolji – ustvrdio je.