Đuro: Zašto 444 čavke čuče na vrh džamije
Index u saradnji s YugoPapirom svakog ponedjeljka predstavlja najbolje članke iz prošlosti. Ovaj put objavili su intervju sa Brankom Đurićem Đurom, koji je napisao Pavle Pavlović za časopis Vikend 1987. godine, koji prenosimo u cjelosti:
Mladi sarajevski glumac doživio je meteorsku popularnost u TV spotu. Njegova reklama je napunila skijališta, a njemu donijela prepoznatljivost na ulici. Pravi uspjeh, ipak, očekuje na filmu i u kazalištu.
Slučaj Branimira Đurića Đure najbolje ukazuje da su na TV najgledaniji EPP spotovi. Jer, kako drukčije objasniti meteorsku popularnost visokog momka što uzvikuje: “Ja, razlike drastične!”.
Zahvaljujući Đuri ove godine su olimpijske planine oko Sarajeva punije nego ikada. Po Jahorini, Bjelašnici, Igmanu svakog dana sa moćnih razglasnih uređaja ide ono: “Skijanje se brže uči, ko je lud da sjedi kući… ”
Rođen u srcu Baščaršije
Dakle, tko je taj Đuro što o njemu sada priča cijela zemlja. Po mnogima, uz reklamne bljeskove Zdenka Jelčića i Mladena Crnobrnje Gumbeka, Branimir je napravio geg vrijedan televizijskog desetljeća.
Važno je napomenuti uz pomoć autora skladbe Gorana Bregovića, te redatelja Ademira Kenovića i producenta Nune Arnautalića.
“Ljudi me tek sada otkrivaju, a kao da zaboravljaju da sam imao još nekoliko TV uspjeha. Prvi je bio prije nekoliko godina u onoj seriji “Top lista nadrealista”, zatim u predstavi “Audicija” koju smo mi studenti s Akademije za scenske umjetnosti u Sarajevu snimili za ovdašnju TV kuću. Na skijaški spot sam gotovo i zaboravio. Snimio sam ga prije dvije godine. U početku se malo vrtio. Dobio sam za njega negdje oko milijun i 700 tisuća starih dinara. Potrošio sam ih za dva, tri dana. Sada sam iznenađen koliko me ljudi prepoznaju na ulici. Javljaju mi se s raznih strana, traže me novinari, jure fotoreporteri…”
Đuro je istureni predstavnik sarajevskog “new primitivsa”, pokreta koji želi vratiti ovdašnje ljude njihovim korijenima.
“Rođen sam prije 24 godine u srcu Baščaršije. Otud u meni onaj dar za pravi sarajevski akcent. Međutim, teško je danas otkriti tko je pravi Sarajlija, a tko nije. Ranije su došljaci teško uplivali u naš stil govora. Sada smo već toliko popularni da maltene cijela Juga govori kao mi… Znaš kako se sada može otkriti pravi Sarajlija? Evo ovako reci mu da brzo izgovori: četiristočetrdesetčetiri čavke čuče na vrh džamije.
Ako je domorodac čut ćeš samo ono njegovo meko “ć”.
To je raspoznavanje za nas najveći belaj.
Sjećam se u osnovnoj školi, pa u srednjoj i sada na faksu mnogi i od nas imaju muke s “ć” i “č”…
Pitam Đuru nije li taj “new primitivs” stil zapravo karikiranje sarajevskog čovjeka?
Naš pokret je povratak izvornom Sarajevu, njegovim ljudima, njegovoj osebujnoj duši. Svi koji stignu u ovaj grad veoma brzo osjete širinu ljudi, ali teško im je da ulete u naš film, u misli ljudi koji su učili plivati u Miljacki.
Ovdje te prihvaćaju jedino ako si raja. Veličine ne prolaze, nema oko njih ulizica. Ako neko digne nos, taj je sve izgubio. Ovdje vazda moraš biti na zemlji.
A kako je snimao već legendarni TV spot?
Pozvao me jednog dana redatelj Ademir Kenović i njegov nerazdvojni drug Nuno Arnautalić i predlože mi da se slikam na Jahorini.
Pristanem i prepadnem se! Što ako od mene budu tražili da skijam? Pojma nemam o tome!
Dođem ti ja na Jahorinu kad ono frajeri ko’ kosmonauti. Jure na skijama ko BMW-i.
Goran Bregović mi donese snimku onog što treba da pjevam. Tada se još više prepadnem.
Bregović je to tako dobro otpjevao da je mene bilo stid da to učinim poslije njega.
Najlakše od svega bilo mi je ono padanje. Jest da uzvikujem skijanje se lako uči, ali ja evo još ne znam dobro ni da stojim na smučkama. Zato sam sada odlučio savladati i tu vještinu, te da se upišem na tečaj jahanja, plesanja. Svaki glumac to mora znati.
Da mi je još naučiti i mačevanje, bio bih super!
Zanimljivo je da je Đuro, iako ima 24 godine, tek stigao do treće godine studija. Nije li loš student?
Nije to u pitanju. Prolazim onako osrednje. Nisam loš, a nisam ni bubalica. Štos je u tome što sam četiri godine čekao da se upišem na Akademiju za scenske umjetnosti.
Zbog roditelja, reda radi sam upisao studij novinarstva, a godinama uporno polagao prijemne za glumca.
Ne znam kakav bih bio novinar, ali glumu volim, a evo i leži mi.
Poslije uspjeha u predstavi “Audicija” koja je nedavno obilježila 150 izvedbi, Branimir Đurić je odlučio da se povuče iz tog projekta iz kojeg je i posudio ono “razlike drastične” za svoj TVspot.
“Audicija” se sada razvija u pogrešnom smjeru. Bilo je zamišljeno da ta predstava bude skup imitacija ponašanja kandidata na prijemnim ispitima na ovu i slične škole za glumce.
Možda bi ta predstava prošla nezapaženo da nije bilo “Noćnog programa” TV Sarajevo i ostalih medija. Dakle, kada smo medijski uspjeli, ne vidim više svrhe da nastavljamo s tim. Posebno zato što neki iz predstave svoj glumački stav, image grade upravo na likovima koje imitiraju.
Đuro je postao poznat po komičnim ulogama. Hoće li se zadržati na takvim igrama?
Za vrijeme nedavnih “Dana JRT” igrao sam u drami Ademira Kenovića “Ovo malo duše”. On se usudio da mi povjeri totalno ozbiljnu ulogu. I, znate već, taj predstavnik TV Sarajevo osvojio je priznanje kao najbolji dramski projekt.
Igrao sam u još nekim ozbiljnim komadima. Nedavno u Tuzli, naša klasa koju vodi prof. Nenad Dizdarević, okušala se u predstavi “Antigona”.
U toj klasičnoj tregediji moj lik je izazvao buru smijeha. Naravno, to je bilo u prvi mah kad su me gledaoci prepoznali. Kasnije je sve krenulo kako je trebalo i bio sam oduševljen pljeskom kojim smo ispraćeni.
Meni je, zapravo, stalo da šaram u svom radu. Jes’ da više volim komediju, ali ne želim biti vezan samo za nju. Izabrao sam glumački kruh, valja ga pošteno zaraditi, pogotovo kada znam da je na našim kazališnim scenama najviše ozbiljnih komada.
Kako Đuro podnosi popularnost?
Uvijek sam se čudio izjavama naših poznatih faca kako ih popularnost umara. Meni to strašno godi. To, što sam postao poznat samo je splet okolnosti. Istina, sada sam izgubio ćeif da posmatram.
Izložen sam u ovom trenutku pogledima. Za mnom jedino djeca viču razlike drastične. Stariji se smijulje… Vratio bih se onom splet okolnosti. I u glumi, kao u svakom drugom poslu postoji sreća.
Ja sam imao tu sreću da zaigram u EPPspotu koji mi je donio tako mnogo da sumnjam da će mi i jedna uloga kasnije.
Ali, s druge strane na ovoj Akademiji postoji više ljudi koji su zaslužili da se o njima piše. Ali, što ćete, popularnost je čudna stvar, ne može se ukloniti niti predvidjeti.
Branimir Đurić Đuro sada je u drugom filmu.
Priprema se za ulogu u novom djelu Emira Kusturice “Dom za vješanje” gdje će igrati jednog od tri brata Roma koji švercaju našu djecu u Italiju. Poslije toga očekuje ga rad u nastavku serije “Top lista nadrealista” TV Sarajevo.
Dakle, krenulo ga je drastićno!
Razgovarao: Pavle Pavlović (Vikend, 1987.)
Podsjećamo, Index u suradnji s YugoPapirom svakog ponedjeljka predstavlja najbolje iz prošlosti. Usporedite što se otad promijenilo, prisjetite se kako se nekad živjelo ili, ako ste nešto mlađi, kako su se zabavljali vaši roditelji.
