Bregović: Moje kćerke slave i Uskrs i Bajram. Osim srednje – ona je budista

Jedan od najpoznatijih muzičara na svijetu, potiče iz Sarajeva, pevao je “Jugoslavijo, na noge… “, živi u Parizu, voli Beograd, obožava Split, Zagreb, Slavoniju, odakle mu je otac…

Goran Bregović zato ovih dana kaže da slavi sve što se i slavi u zemljama koje su nekada bile u jednoj državi, kaže Bregović u intervjuu za Blic koji prenosimo u cijelosti.

Otac vam je bio Hrvat, majka Srpkinja, supruga je muslimanka. Mnogo praznika. Kako je izgledao Vaskrs kad ste bili dijete?

– Moj otac i mati su bili komunisti, tako da se u mom domu nisu slavili vjerski praznici, ali iznad mene je živio pravoslavni pop, tako da sam uvijek imao jaja za Uskrs. A istovremeno sam bio u takvom komšiluku da sam za Bajram uvijek slao komšijama kurban, to je meso od ovna koji se kolje za Bajram. Tako da sam tog dana i dobijao kurban. Bez obzira što sam bio u jednoj takvoj kući, Bog mi je redovno slao signale.

Živite u Francuskoj kao Francuzi ili čak i tamo čuvate dio naše tradicije i na koji način?

Moja djeca kada su bila mala ona su u vrijeme Bajrama bili muslimani jer su se tada dobijali pokloni, a za vrijeme Božića i Uskrsa su bili hrišćani jer su i tada poklone dobijali. Sada više ne znam šta slave. Mislim da je samo srednja, koja je sada u pubertetu – budista. To mi, naravno, ne smeta. Moja djeca će biti Francuzi, mada vole da dolaze u naše krajeve i imaju drugarice ovdje. A za suprugu i mene je kasno, nas dvoje ćemo uvijek biti naši. Liječeni naši. Teško je u životu se od toga izliječiti.

U kom duhu ste vaspitavali kćerke?

– Vi treba da omogućite djeci da imaju slobodu izbora, kada biraju da budu svjesni šta biraju. Ostavljam im slobodu da li će biti religiozne ili ne.

Sebe ste uvijek deklarisali kao Jugoslovena. Šta to znači?

– Kada vam se zemlja rasturi, onda lako ustanovite da vaša domovina nije geografska, politička. To je prostor u kojem vaša duša stanuje. Ja trenutno nemam problema što moram da pokazujem pasoš lijevo-desno. Jedino što mi je nezamislivo je da u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu spavam u hotelu, pa svuda imam kuću.

Da li vam je žao što ste zbog karijere propustili mnoge važne datume u životu vaših kćerki?

– Nastojao sam da ih propustim što manje, ali znate kako kažu: ne možete i da stisnete i da prdnete. Imao sam svirke u Kazablanki, Meksiko Sitiju, Santjagu de Čileu… i vratio se za Uskrs u Beograd! Sa “Dugmetom” krajem novembra sam u Areni…

Šta vas je vodilo kroz život, vjera u šta?

– Nisam siguran da me kroz život vodio plan. Nekako je sve išlo samo od sebe. Slučajno sam počeo kao muzičar u striptiz baru. Lako sam mogao ostati striptiz muzičar cijeli život, žene su lijepe, lova dobra, bilo je primamljivo… Onda sam studirao filozofiju, trebao da postanem profesor marksizma, a onda sam na četvrtoj godini napravio prvu ploču “Dugmeta” i sve je otišlo na drugu stranu. Da nije bilo toga, danas bih bio profesor. U jednom trenutku kupio sam kuću na Braču i odlučio da ostavim muziku. Počeo je rat… Ponovo početak u Parizu i to se ispostavilo kao nešto najbolje što mi se dogodilo. Nije tu bilo neke moje svjesne vjere u mene samoga, ali ako me je vodila božja ruka, vodila me je dobro.