Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Skrasili se u Zagrebu

Bračni par Hajrović: Nismo znali da li će Izet stići na vjenčanje

hajrovici-novo2

Prije tri i po godine odlučili su u Švicarskoj svoju dugogodišnju vezu krunisati brakom

Fudbaler Izet Hajrović (26) i njegova supruga Leyla (28) važe za jedan od najskladnijih parova. Ljubav, poštovanje, međusobna podrška baza je na kojoj su izgradili svoj odnos. Zbog Izetove sportske karijere promijenili su nekoliko sredina, da bi se nedavno, nakon što je potpisao ugovor s „Dinamom“ skrasili u Zagrebu. Zahvaljujući činjenici da sve rade zajedno i da jedno drugom nastoje olakšati svaku obavezu, život na novoj adresi su organizirali bez problema, piše magazin Azra.

– U fudbalu imaš faze kada ti ide bolje, i kada ne ide baš onako kako si planirao. Sve te faze smo prošli zajedno. Leyla je uvijek bila tu da me podigne i motiviše kada neka utakmica nije prošla onako kako sam  želio, kad nisam igrao ili kad sam bio povrijeđen. Mnogo toga smo prošli, nikada se nije promijenila, uvijek je ostala ista – kaže Izet na početku razgovora.

Šaljivo dodaje da je u braku dominantniji on, ali da odluke uvijek donose zajedno, ne zato što moraju, već što tako žele. Upoznali su se prije šest godina u Zürichu, Leylinom rodnom gradu, u kojem je Izet, inače rođen u Bruggu, odrastao. Susret je, sjećaju se, bio slučajan. Izet je bio tek na početku karijere, i još daleko od sportskih uspjeha, koje će kasnije nizati u inozemnim klubovima, te reprezentaciji BiH.

– Drago mi je da sam Leylu baš tada upoznao i da smo zajedno postizali uspjehe. Nadam se da ćemo ih još mnogo više zajedno doživjeti – navodi on.

Prve fudbalske korake Hajrović je napravio u akademiji slavnog „Grasshoppera“, za koji je profesionalno igrao od 2009. do 2014. godine. Potom odlazi u „Galatasaray“, ali ga napušta već u ljeto naredne godine. Put ga potom vodi do Njemačke i „Werdera“, da bi prije dolaska u zagrebački prvoligaš, jedno vrijeme nosio dres „Eibara“. Simpatije bh. javnosti osvojio je 2013. godine, kada je u Žilini s 25 metara postigao gol koji je našu zemlju prvi put u historiji odveo na SP u Brazil.

Svjesni da ozbiljna fudbalska karijera traži mnogo odricanja, Izet i Leyla su nastojali svoju ljubav učiniti što ljepšom i sadržajnijom, koliko god su mogli.

U vrijeme dok je igrao za “Galatasaray” u Istanbulu, živjeli su na dvije adrese, on u Turskoj, ona u Švicarskoj. No, činili su sve da što više vremena provedu zajedno.

– Svakog petka sam hvatala nakon posla posljednji let iz Züricha za Istanbul. Tamo sam ostajala preko vikenda, sređivala stan i završavala sve što je potrebno za Izeta. Nekad je bilo teško, zbog jezičke barijere, nisam pričala turski, a u Istanbulu, naravno, svako ne priča engleski ili njemački, ali sam ipak uspjela završavati sve potrebno. Malo smo provodili vremena zajedno, jer je imao utakmice izvan Istanbula. Ponedjeljkom bih hvatala rano ujutro prvi let za Zürich i pravo s koferom išla na posao. Iako je to bio naporan period, to je bio jedini način da se vidimo. Bili smo tužni i bilo je suza, ali obećali smo jedno drugome da ćemo se izboriti i da ćemo ostati zajedno. I kao što vidite, održali smo obećanje. Nebitno gdje će Izet igrati u budućnosti, u svaku državu bih išla s njim. Mi smo tim i sve što on radi, radi za nas i obrnuto – kaže Leyla.

Prije tri i po godine odlučili su u Švicarskoj svoju dugogodišnju vezu krunisati brakom.

– Doslovno do zadnjeg momenta nismo znali da li će Izet uopće stići na svadbu, jer je let iz Sarajeva bio tri puta otkazan. Hvatao je taksi u pola noći da bi stigao do Zagreba i sljedećeg jutra mogao poletjeti prema Švicarskoj. Hvala Bogu stigao je sat vremena prije vjenčanja i sve se na kraju odlično završilo – prisjeća se.

Leyla je nosila dvije vjenčanice, koje su za nju veoma posebne. Jednu je kreirala sama s timom u Njemačkoj, dok je druga bila poklon njene majke.