Komedija Danisa Tanovića
Bajrović: Sarajevo je glavni junak filma “Deset u pola”
Glumac Izudin Bajrović, koji u filmu zajedno sa Brankom Đurićem igra glavnu ulogu, u razgovoru za Fenu ističe da je zagrebačka premijera nadmašila sva njegova očekivanja i po broju publike i po reakcijama tokom gledanja filma
Komedija bh. reditelja Danisa Tanovića “Deset u pola”, čijom je svjetskom premijerom otvoren 27. Sarajevo Film Festival, počinje prikazivanje u kinima u Bosni i Hercegovini, regiji i većim evropskim gradovima od 2. decembra.
Premijera filma “Deset u pola” održana je u Hrvatskoj 20. novembra na Zagreb Film Festivalu, a premijera u Srbiji uslijedit će 28. novembra na Festivalu autorskog filma (FAF) u Beogradu izvan konkurencije.
Glumac Izudin Bajrović, koji u filmu zajedno sa Brankom Đurićem igra glavnu ulogu, u razgovoru za Fenu ističe da je zagrebačka premijera nadmašila sva njegova očekivanja i po broju publike i po reakcijama tokom gledanja filma.
– Mislim da neću pretjerati ako kažem da je bilo fantastično. Ako sam i imao malu tremu i strah pred našu malu regionalnu turneju koja nam predstoji, nakon zagrebačkog iskustva to je sve potpuno nestalo – kazao je Bajrović.
On je mišljenja da je film prije proizašao iz bosanskog mentaliteta, nego što se njime bavi.
– Mi priču o prijateljstvu, o komšiluku, o srdačnosti i srčanosti ne gradimo, ona je u nama prirodno, ne radi se o predumišljaju nego o onom što je genetski ugrađeno u ovdašnjeg čovjeka koji te stvari ne gradi svjesno, on ih nosi u sebi – kazao je Bajrović iznoseći mišljenje o tome koliko se film bavi zapravo bosanskim mentalitetom i time da ljudskost uvijek prevlada.
Bajrović kaže da ga često pitaju da li je ovo film o ćevapima te da on bez razmišljanja uvijek odgovori da nije.
– Ćevapi su samo povod da se ispriča jedna druga priča, priča o ovdašnjem čovjeku, o komplikovanosti odnosa među ljudima i o tome da se sve nedaće koje nas zadese mogu prevazići ako se rješavanju pristupi čistim srcem i zdravim razumom. Ustvari, rekao bih da je ovo priča o Sarajevu, da je Sarajevo glavni junak filma, predstavljeno kroz čaršiju koja i jeste simbol Sarajeva i njegova duša – ističe Bajrović.
Dodaje da je humor takođe nešto na čemu se u Sarajevu ne insistira, on je jednostavno tu, svuda oko nas, i pričati priču o Sarajevu a ne prepoznati tu njegovu osobinu bi prosto bilo pogrešno.
– Takav je slučaj i sa humorom u “Deset u pola”, na njemu se ne gazi, on nije cilj sam sebi, jednostavno je tu u onoj mjeri u kojoj ga srećemo u svakoj “kahvi” u koju uđemo i u kojoj sjedi barem dvoje – kazao je Bajrović.
Govoreći o svojoj ulozi u filmu, Bajrović ističe da je “Izet vlasnik ćevabdžinice koju vodi sa dosta ljubavi i sa ambicijom da je prepusti svojoj kćerki a da on postane dedo koji će šetati sa unucima i uživati u starosti”.
– Naravno, stvari se uvijek kao i u životu iskomplikuju i na njemu je da ih dovede u red. Radi se o čaršinliji starog kova koji stvari rješava mirno i polako, ali uvijek razmišlja dva poteza unaprijed. Što bi se reklo – tiha voda brjege roni – kazao je.
Na pitanje kakva je bila njegova saradnja sa Danisom Tanovićem – da li se striktno mora pridržavati rediteljovih uputa ili prihvata i eventuelne sugestije glumaca, Bajrović naglašava da je više puta sarađivao sa Danisom Tanovićem te ističe “da je sa njim sjajno raditi i da je to posebno iskustvo za glumca”.
– Danis tačno zna šta želi dobiti i šta može dobiti od svakog glumca kog je odabrao za svaku ulogu. Takođe, ima dovoljno vjere u glumca, tako da glumac dobija samopouzdanje tokom rada, što je bitna pretpostavka da će uloga biti napravljena na pravi način. Dakle, ne uspostavlja se odnos u kom neko nekog mora slušati, već odnos u kom se stvara zajednička energija u službi nastajanja što boljeg djela. Doduše, Danisova je zadnja – kazao je Bajrović.
Film “Deset u pola” nastao je u okviru projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane (SCF GS) Obala Art Centra i Turske radio-televizije (TRT), i uz podršku BH Telecoma i Visit Sarajevo.
Radnja filma događa se u Sarajevu, u maju ove godine. Baščaršija pokušava da se oporavi od duge i teške pandemijske godine. Pandemija još traje, ali ipak – dolazi ljeto, postoji nada da bi se stvari mogle, barem nakratko, popraviti. Kada jedno jutro u Enesovu ćevabdžinicu uđe Zagrepčanka koja kaže da je došla da pojede “najbolje ćevape u Sarajevu”, on je pošalje kod Ize, da bi tako i on tradicionalno mogao nakon prve uslužene mušterije priuštiti sebi zadovoljstvo prve jutarnje kafe. Ovaj sasvim bezazlen, prijateljski gest, izaziva potpuni raspad komšijskog, poslovnog i privatnog života, ne samo Enesovog i Izinog, već i cijelog grada. Gdje se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu?
Film je otvorio ovogodišnji 27. Sarajevo Film Festival, a prije Zagreb Film Festivala prikazan je i na festivalima u Turskoj u Istanbulu – Bosphorus Film Festival i u Dohi u Kataru na Ajyal Film Festivalu.