Šešić: Ovogodišnji dokumentarci donose umjetničko bogatstvo

Ovogodišnja selekcija dokumentarnog filma na Sarajevo Film Festivalu je zaista posebna, te smatram da bi ti filmovi vrlo lako mogli i trebali naći mjesto u kinima, jer publika izvrsno prima svako ostvarenje. Imali smo već tri puta stajeće ovacije da cijela publika ustane i pozdravlja junake filma. To je zaista veličanstveno i mislim da SFF s ovim dokumentarnim programom daje gledaocima istinski filmski praznik – ocijenila je u razgovoru za Fenu selektorica Takmičarskog programa – dokumentani film 22. Sarajevo Film Festivala Rada Šešić.

Ona precizira da je izabrala 21 film od oko 300 koliko ih je prijavljeno u selekciju iz regije. Kriterij je bio da se vidi jasan i čvrst autorski stav o onome što priča. Tu ima različitih priča, navodi ona, političkih, socijalnih, ekonomskih kriza poput jednog filma iz Grčke koji govori o tamošnjoj ekonomskoj krizi u jednoj tvornici u Solunu, tu su i ljudske priče, male priče čovjeka iz jedne porodice, te personalne priče ljudi koji se sjećaju nekih svojih stvari.

– Teme su dakle različite, ali ono što je bitno je da se osjeti odnos autora prema toj temi i priči koju pripovijeda, njegov autorski rukopis kao reditelja, da se izražava sinematičkim jezikom, da to nije samo priča koju možemo recimo pročitati u novinama pa da je samo ilustrovana. To onda nije dobar dokumentarac. On treba da nas uvuče unutra, da dotakne našu dušu, emotivno nas inspiriše i da nas potakne da mislimo poslije o tom ostvarenju. Ne mora film biti blizak našem vlastitom iskustvu, ali je bitno da ima neku notu koja će nas potaknuti da mislimo o samima sebi i našem okruženju – podvukla je Šešić.

Većina izabranih dokumentaraca iz regije bavi se postratnim periodom, ali na jedan posve drugačiji način. To, pojašnjava ona, nisu priče koje govore o masovnim tragedijama niti su priče koje pokazuju prstom na nekog drugog, već priče pojedinca koji se okreće sam sebi, svojoj obitelji, zajednici i svom etnicitetu.

– Ovi filmovi vrlo kritički, da tako kažemo, kopaju po tim ličnim memorijama i podsvjesti samog čovjeka, bilo da to je to autor pa govori o sebi ili glavni junak u tom filmu – istaknula je.

Mišljenja je da svaki dokumentarni film koji dođe u selekciju SFF-a već uspjeh sam po sebi, posebno imajući u vidu izuzetno mala sredstva koja se izdvajaju za ovu filmsku formu. No, ona smatra da su sredstva za cijelu filmsku produkciju u ovdašnjim zemljama, od svih 20-ak zemalja koje mogu ući u konkurenciju na SFF-u, također mala.

– To je neusporedivo. Ako na primjer autor u našoj regiji radi film za recimo 20.000 ili 50.000 KM, to su sve male produkcije kada usporedite sa evropskom produkcijom koja košta na primjer 100.000 eura. Sada je pitanje kako to na neki način sakriti i ne prikazati u filmu, da je produkcija bila jeftina i da se nije imalo novaca. Ovi filmovi su to uspjeli, oni ne izgledaju jeftino, oni imaju jedno umjetničko bogatstvo i promišljenost koja nadoknađuje sve ono što autori nisu imali finansijski u produkciji – kazala je.

Šešić naglašava da stoga ima veliko poštovanje za sve dokumentariste koji su ostali vjerni svojoj strasti i potrebi da se izraze te pripovijedaju te priče koje nas okružuju i koje mi svi živimo.

Na ovogodišnjem programu četiri su filma iz BiH, od toga su tri svjetske premijere što ona ocjenjuje fantastičnim uspjehom. Podsjeća da je na otvorenju film bh. autora “Korida” cijelu dvoranu digao na noge, dok je sinoć to postigao i film “Svetlana” iz Banja Luke.

– Sve se kreće u jednom vrlo lijepom smjeru i pozitivnom autorskom zamahu. Mislim da bi to filmski fondovi tebali prepoznati i dati više prostora za istraživanje i rad na dokumentarnom filmu, te više sredstava i razumijevanja. Vidite kada dođe recimo autor iz Austrije i kaže da je na filmu radio pet godina – ne samo zato što je pratio junaka pet godina, već što je proces rada, montaže i svega dugo trajao. Dobar film iziskuje vrijeme. Iz tog sam razloga prezadovoljna da i u ovim zemljama koje nemaju takvu podršku kod kuće autori ipak uspijevaju napraviti dobra djela i mislim da će ti filmovi igrati i vani na drugim festivalima – ustvrdila je ona.

Šešić posebno raduje da su autori iz ove regije ostali vjerni i formi kratkog filma. To je, smatra ona, forma koja je u svijetu pronijela glas cijele regije, pa i istočne Evrope.

– To su bili poetični filmovi, sa filozofskom porukom, koji su imali političku žaoku, a često su bili i bez riječi. Drago mi je da su ti autori, mnogi od njih mlađe generacije, ostali vjerni tradiciji i nastavljaju tu formu kratkog metra koja na žalost zamire u drugim zemljama svijeta – naglašava ona.

Selektorica dokumentarnog programa izdvaja da su u ovogodišnjem programu jako zastupljeni mladi autori, što joj je posebno drago. Također, više od trećine su žene autori.

– Vidi se da dokumentarni film nije više samo mjesto i tvrđava muškaraca, nego da su žene i u produkciji, ali i režiji. Mislim da je to divno jer naravno svako donosi svoju estetiku i senzibilitet i zato mislim da je potrebno da imamo tu rodovsku raznovrsnost u produkciji. Također, mladi čovjek donosi drugu pozadinu i kontekst kako on razumijeva svijet i drugačije nego starija generacija. To je fantastično i pokazuje da je došlo do generacijske obnove u filmskoj proizvodnji naše regije – zaključila je Rada Šešić.