Sarajevska raja uz suze i smijeh nakon 23 godine ponovo zajedno

Vjerovatno ste već čuli za priču o jednoj limenci Coca-Cole koja je ratne 93. godine zauvijek povezala troje Sarajlija: Amelu, Adaletu i Harisa.

Njih troje je, jedne proljetne večeri, na trenutak zaboravilo na rat, ranjavanje i glad, i drugarski uživalo u okusu omiljenog pića u improviziranoj kino sali dobrinjske bolnice. Trenutak koji će pamtiti zauvijek, probudio je veliku želju da se okupe opet. I jesu. Ovaj put u pravom kinu i uz dovoljno Coca-Cole za svakoga od njih.

„Toliko sam sretna da sam ostvarila svoj san i pronašla Harisa i Adaletu, s kojima sam provela, iako teške, ipak i nezaboravne trenutke u bolnici“, na početku otkriva Amela koja je sa suprugom iz dalekog Melburna došla u posjetu svom rodnom gradu na susret o kojem je maštala 23 godine.

“Zatekla sam ih žive, zdrave i sretne, i to je za mene najbitnije”, dodaje prisjećajući se kako je na datum svog ranjavanja, 12.marta, na facebooku podijelila post kako bi voljela da ih ponovo vidi. I uspjela je. Bio je to dirljiv susret, pun suza i smijeha u isto vrijeme. Haris je i ovaj put bio džentlmen i damama ponovno, uz cvijeće, poklonio limenke Coca-Cole. Ovaj put otkrio je i kako je usred rata uopšte došao do tog, za to vrijeme, vrlo „luksuznog pića“.

„Nekako sa aerodroma moj dobar drug donio mi je jednu limenku koju sam čuvao. Dame su se oduševile kada sam ih ponudio“, prisjeća se Haris koji je unatoč rani na nozi uvijek bio raspoložen za zabavu i iznenađenja. Adaleta je bila ranjena u rame, a Amela u leđa. Prisjetile su se kako im ni tablete protiv bolova nisu pomagale, kada bi ih rana zaboljela od silnog smijeha na Harisove priče i šale, s kojima im je započinjao i završavao svaki dan.

Na sreću, danas svo troje su dobro. Haris i Adaleta žive u Sarajevu, prijatelji su ostali i nakon rata. Čak se i njihova djeca druže. Sa Amelom se čuju preko facebooka, putem kojeg je, jednim shareom njenog posta i inicirana priča o njihovom ponovnom okupljanju.

„Ovaj susret mi je nevjerovatan. Presretna sam što smo zajedno opet“, izjavila je Adaleta.

„Planiram sa porodicom, kćerkama, ići u Australiju turistički. Tada nas Amela obavezno vodi u kino u Melburnu“, dodao je Haris.

I ponovo Coca-Cola je oživjela okus za sjećanje, jedno lijepo sjećanje na koje su Amela, Haris i Adaleta čekali toliko dugo. Noć za pamćenje protekla je uz mnogo oživljenih uspomena.

Premotavajući film 23 godine unazad pričali su o ratnim danima, ali i šta se u njihovim životima desilo u međuvremenu i kako žive danas. Naravno, kako je i planirano zajedno su pogledali i film, „Majstori iluzije2“, čiji naslov aludira na njihov zajednički trenutak iluzije o blagostanju i miru, kojeg su te proljetne noći ratne 93., podjelili uz samo jednu limenku Coca-Cole.

I da bude sasvim jasno, iluzije da piju tri limenke, a ne jednu… kako je Amela sve do ovog susreta mislila. Iskrena sreća i radost koju su tada osjećali i dijelili kao pravi drugari bila je velika i stvarna, kao što su stvarne i njihove emocije i danas, nakon 23 godine.

Kuma ove sretne priče je Amelina prijateljica sa fakulteta, Nataša Gaon Grujić, koja je svoje vrijeme nesebično podredila potrazi za njenim ostalim glavnim likovima, Harisom i Adaletom. Sreća je veća kada se dijeli. I zato dijelite lijepe stvari… na facebooku i u realnom životu!