Priča o Pinkiju, dječaku koji je mogao da postane veliki glumac

Dušan Pekić, koji je u filmu “Rane” sjajno odigrao Pinkija, jednog od dječaka čije je tmurno odrastanje u Beogradu kasnih devedesetih zabilježio reditelj Srđan Dragojević, preminuo je sa samo 19 godina.

Švaba i Pinki bili su glavni junaci kultnog filma “Rane” Srđana Dragojevića. Milana Marića i dalje prepoznaju po ulozi Švabe, a Dušanu Pekiću je uloga Pinkija bila nažalost prva i posljednja.

Pekić je umro prije 16 godina u Kraljevu, za vrijeme služenja vojnog roka. Uzrok smrti nigdje nije zvanično saopšten, ali je navedeno da je preminuo u snu. Javnost je odmah posumnjala da je u pitanju predoziranje, prijatelji da je Pekić ugušen, i, kako se čini, istina će ostati negdje zakopana.

Ali priča o dječaku koji je mogao da postane veliki glumac ostaje kao legenda.

Naime, Dušan Pekić je u “Rane” upao slučajno, pošto su ga iz producentske kuće uočili negdje u Zemunu i pozvali na audiciju. Bio je “običan klinac”, doduše u jednom pogrešnom vremenu i u jednoj pogrešnoj zemlji. Gostovanje u Atini bilo je njegovo prvo putovanje u životu na koje je krenuo sa ekipom “Rana”, a Švaba je kasnije pričao da su se zajedno prvi put napili, otišli na ljetovanje….

Škola ga je nervirala, ali je bio čvrsto riješen da se upiše na Akademiju, “jer se tamo radi na sebi”. Nije doživio.

Kako je Teofil Pančić godinama kasnije napisao, “Pekićeva priča bila je, naime – ili tačnije: mogla je da bude – priča o pozitivnom srpskom snu”.

“Priča o tipičnom gradskom dječaku, ni po čemu unaprijed “programiranom” za uspjeh, koji se sretnim sticajem okolnosti izvlači iz anonimnosti i socijalnog beznađa današnje Srbije, ali koji je takođe voljan i riješen da dokaže da je njegovo isplivavanje više od slučaja, da slučaja zapravo i nema (što je, uostalom, uvijek blizu istine); Veliki Scenarista – koji ne trpi pogovore – namijenio mu je, međutim, drugu ulogu, onu koja uvredljivo direktno korespondira s njegovim filmskim debijem. Svi će se sada, naravno, sjetiti njegovog završnog – posthumnog! – monologa u Ranama, i rečenice: “Sve mi se čini, rođaci, da sam ipak prošao bolje od vas.”