Pisac Bekim Sejranović: Bojim se crnog scenarija i radikalizacije Evrope

Pisac Bekim Sejranović upravo objavljuje još jedan roman „Tvoj sin Huckleberry Finn“, koji nakon Hrvatske izlazi uskoro u BiH i Srbiji. Izjašnjava se norveško-postjugoslovenskim piscem, njegov zavičaj je nomadski širok, od Brčkog, u kojem se rodio, pa sve do Osla i Rijeke, gdje je proveo dobar dio života.

Bekim sada živi u staroj, drvenoj kući pored Zagreba. Prošao je izbjeglički put u vrijeme rata i dobro zna što imigrante čeka na Zapadu.

Sejranović se rodio u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole, živio sa djedom i bakom zbog razvoda roditelja. Nakratko odlazi k ocu u Bosansku Gradišku, a potom sam odlazi u srednju pomorsku školu u Rijeku, u đački dom.

Brčaci vezani za Savu

Otac mu je bio kapetan riječne plovidbe, a Bekim je htio postati pomorac. Brčaci su vezani za Savu, pa tako i Bekim, koji svoj sedamipolmetarski brodić „Savska buba“ veže u toj matičnoj luci iz koje isplovljava svako ljeto.

Roman „Tvoj sin Huckleberry Finn“ objavljen je najprije na norveškom, a nedavno je u prodaji u hrvatskim knjižarama, a uskoro će se pojaviti i u BiH i Srbiji, s tim da će sarajevsku promociju Sejranović napraviti u januaru 2016.

Njegov posljednji roman zasnovan je na tematici plovidbe rijekom. Inspiriran je Sejranovićevom plovidbom niz Savu i Dunav do Đerdapa gdje su ga, zajedno sa ekipom koja je snimala dokumentarni film, na putu do Crnog mora zaustavile jake riječne struje Dunava stiješnjenog u uski klanac.

„Nije Mississipi, nego su Sava i Dunav, Huckleberry Finn nije s juga Amerike nego Bosanac, i nije mlad, nema 12 nego 40 godina“, kratko opisuje Sejranović svoj novi roman.

U najnovijem romanu rijeku, napisanu malim slovom, opisuje kao čitav svijet, alase koji pecaju, zaljubljenike u plovidbu i život na rijeci. Okidač za pisanje su mu putovanja.

Od prodaje knjiga se ne može živjeti

„U Bosni me nazivaju bosanskim, u Hrvatskoj hrvatskim, a u Norveškoj norveškim piscem. Običavam reći da sam postjugoslovenski pisac jer sam prisutan na ex-yu prostoru, knjige su mi prevedene i na slovenski i na makedonski…”, kroz smijeh priča Sejranović.

Kaže, od prodaje knjiga se ne može živjeti, teško je i najprodavanijim piscima i dodaje da je njegov posljednji roman izašao u tri tisuće primjeraka.

„Moj otac je iz mješovitog braka. Osjećam se Bosancem, ne Bošnjakom, i nisam vjernik“, kaže Bekim, koji se prije šest mjeseci doselio u Zagreb odakle redovito posjećuje kćer u Ljubljani.

U Zagrebu pokušava živjeti od pisanja, ali to baš i ne ide pa svakih tri-četiri mjeseca ode u Norvešku raditi kao freelance sudski tumač. Do sada je preveo sedam knjiga s norveškog na hrvatski.

„Malo sam pesimist što se tiče situacije u Europi. Ljudi se integrišu, ali ne možeš očekivati od ljudi da preko noći nauče jezik i postanu Norvežani. Nakon 500 časova norveškog, svatko tko hoće da radi može dobiti posao, posla ima, ali pitanje je što stranci mogu raditi“, kaže Sejranović i dodaje da stranci rade najgore poslove.

Kaže da Norveška ima svega tri posto nezaposlenost, a pet posto bi bilo taman, što znači, kaže, da Norveškoj nedostaje radne snage.

„Desničari očekuju da se ljudi preko noći pretvore u Norvežane, ne možeš to očekivati. Treba pustiti ljude da zadrže svoju kulturu. Domicilno stanovništvo Evrope treba prihvatiti da Evropa postaje multietnička, nešto kao Amerika. Iako pričam savršeno norveški i predavao sam na fakultetu, tamne si puti i odmah te pita odakle si stvarno. To me smeta i to može smetati ljude rođene u drugoj ili trećoj generaciji. Tamnoput si i imaš neko čudno ime koje uvijek moraš spelovati. Znam ljude koji su slali po tristo zamolbi za posao, jer se zovu naprimjer Muhamed ili imaju neko muslimansko ime. Promijene ime, i odmah dobiju posao“, priča Sejranović.

Dodaje kako je teško razlikovati ekonomske izbjeglice od onih koji bježe od rata.

„Izbjeglice koje bježe od rata, njima je dobro, oni samo gledaju da se spase. Ima ljudi koji dolaze na Zapad u potrazi za boljim životom.”

Strah od crnog scenarija

Pisac kaže kako mu trenutna situacija u svijetu ne izgleda dobro, i kako mu se čini da je treći svjetski rat počeo, samo što se ne vodi atomskim oružjem.

„Kao da je treći svjetski rat započeo, ali se ne vodi atomskim oružjem, kao što smo vjerovali, nego se vodi na mnogo malih žarišta. Bojim se crnog scenarija, bojim se da će se mladići u Evropi sve više radikalizirati, istovremeno će jačati desnica koja je svugdje u dolasku na vlast ili već na vlasti. Da ne govorim o istočnoj Evropi gdje već ima otvorenog neonacizma“, kaže Sejranović.

Do sada je Bekim Sejranović objavio zbirku kratkih priča „Fasung“, roman „Nigdje niotkuda“ za kojeg je dobio nagradu “Meša Selimović”, zatim romane „Ljepši kraj“ i „Sandale“ te najnoviji roman „Tvoj sin Huckleberry Finn“.