Pet istina koje morate znati o Pokemon maniji

Ludost ili samo bezazlena zabava? Igrica Pokemon Go postala je globalni fenomen, a time pokrenula i razne kontroverze i suprotstavljena mišljenja. Psihologinja Maja Hatvalić podijelila je svoje viđenje groznice zvane Pokemon Go

“Virtualni svijet nosi neke rizike i može imati i negativne strane, ali je sastavni dio našega života i današnjeg načina življenja”, kaže mag. psihologije Maja Hatvalić Capurso te otkriva 5 stvari koje trebamo znati o igrici Pokemon Go, ali i životu u virtualnom svijetu općenito, piše Dnevnik.hr.

1. Virtualni svijet ima i puno dobrih strana – opuštanje, zabava, a intenzivna i potpuna koncentracija na igru mozak isprazni od svih drugih misli, pažnja se potpuno usmjeri ka jednom tipu podražaja i događa se nešto nalik meditaciji, tj. prekida se kontinuum opterećujućih misli na obveze, posao, rokove.

2. Činjenica je da Pokemon igraju milioni ljudi i da ti ljudi nisu zato postali ni nasilni, niti šire govor mržnje, niti su zbog igrice počeli prakticirati okultizam. Mladi koji igraju Pokemon Go u tome uživaju kao u bezazlenoj zabavi i razbibrizi.

“Za razliku od ostalih virtualnih igrica, Pokemon Go te potiče da iziđeš vani, da budeš na zraku i u prirodi i tako te virtualna igra uputi u realni svijet. To je samo po sebi vrlo zabavno, a svaka zabava nosi i moguću opasnost (manje više svi oblici izlazaka mogu predstavljati određenu opasnost). To znači da Pokemon Go nije opasniji od uobičajenog večernjeg izlaska mladih koji često uključuje pretjerano konzumiranje alkohola i droga”, ističe Hatvalić Capurso.

Većina ljudi ima potrebu pobjeći od naporne svakodnevice i Pokemon Go nudi takvu vrstu predaha. Mladi ljudi još imaju jaku potrebu zadovoljiti svoju maštu i fantaziju i time začiniti svoju svakodnevicu punu obveza.

3. Živimo u svijetu vladavine medija, od čega je nemoguće pobjeći, jer je želja za virtualnim svijetom u nama. Virtualna stvarnost je slična maštanjima i fantazijama kojima treba dati oduška.

“Ljudi su maštovita bića. U virtualnom svijetu čovjek može osloboditi svoju strast i osjetiti svojevrsnu slobodu koju ne može potpuno živjeti u svakodnevnom realnom životu. Ali osjećaji koje taj virtualni svijet potiče su stvarni. Pokemon Go odgovora na potrebu za boljom i zabavnijom svakodnevicom”, kaže Hatvalić Capurso.

4. Kada se radi o djeci, roditelji bi trebali biti upućeni u sve što dijete radi, pa tako i u igranje Pokemona Go. Važno je da kao roditelji pokažemo iskreni interes za stvari koje su djetetu sada interesantne i naravno mlađoj djeci treba pomoći da razumiju i prihvate razlike između virtualnog i stvarnog svijeta.

“Djetetu je potrebna roditeljska pomoć oko planiranja kvalitetne raspodjele vremena u danu, pa je tako i vrijeme na Internetu potrebno ukomponirati u dnevni raspored, ali i vremenski ograničiti na sat ili dva. Preporučljivo je da vrijeme za igru bude odmah nakon što su se riješile obveze”, savjetuje Hatvalić Capurso.

Sva istraživanja pokazuju da dugo sjedanje (bilo to za knjigom ili za kompjuterom) uzrokuje poremećaje vezane uz slabiju pokretljivost i česte probleme sa snom. Dugo sjedenje općenito, a posebno kod djece, dovodi do promjena u muskulaturi i prejedanja. Pokemon Go je tome doskočio, tako što je potaknuo zaljubljenike u ovu igricu da se ustanu i kreću.

5. Također treba imati na umu da je virtualna zabava samo dio šire palete zabavnih i opuštajućih sadržaja, i ne može nikako biti jedini oblik igre, niti može zamijeniti dječju igru s vršnjacima.

“Normalno da je dobra mjera ključ uspjeha u svemu, tako i igrici Pokemon Go treba pristupiti s mjerom i zadržati većinu vremena pažnju na realnim stvarima oko sebe”, zaključuje mag. psihologije Maja Hatvalić Capurso.