Održana akcija “Naši životi postoje i izvan četiri zida”

Ispred BBI Centra, na jednom od najprometnijih trgova u Sarajevu, jučer je održana ulična akcija “Naši životi postoje i izvan četiri zida” tokom koje su aktivisti i aktivistkinje stajali/e na ulici i držali/e transparente kojima su poručili/e da LGBT osobe u BiH trebaju živjeti slobodno i bez straha. U akciji su učestvovali/e aktivisti/kinje Sarajevskog otvorenog centra, a pridružile su im se aktivistkinje Fondacije CURE, kao i drugi aktivisti/kinje.

Ovaj performans su aktivisti/kinje održali/e povodom 11. oktobra, Međunarodnog coming dana, te je akcija uključivala i dijeljenje cvijeća i letaka prolaznicima/cama putem kojih su mogli/e dobiti više informacija o tome šta je coming out. Cilj akcije je bio ljudima približiti to da životi LGBTI osoba postoje i izvan četiri zida, što je upravo razlog zbog kojeg su ovi/e aktivisti/kinje hrabro odlučili stajati sat vremena na ulici sa porukama ispisanim na transparentima koji su se otvarali i zatvarali poput ormara. Poruka su bile “Ormar je za odjeću, a ne za lezbejke”, “Izabrala sam da izađem”, “Ovo su i moje ulice”, “Transrodno je zgodno i van četiri zida”, “I lezbejke su ljudi”, “Ja bih da znam šta vama mijenja sviđa li se meni muškarac ili žena?!”, “Da li je sloboda ako ne mogu slobodno da volim žene?”, “Postojim i ja!”. Ove su poruke vrlo jasno izrazile želju aktivista/kinja da javnost počne posmatrati LGBTI osobe kao ravnopravne članove/ice našeg društva, koji/e trebaju imati jednaka prava.

Aktivistkinja Lejla Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra kaže: “Odlučili/e smo se da napravimo ovaj performans jer su LGBTI osobe jedna od najnevidljivijih skupina u našem društvu, a ipak su grupa koja često doživljava nasilje i često biva diskriminirana. Želimo da poručimo da su ovo i naše ulice, da ne pristajemo na opresiju i da želimo da hodamo ovim ulicama bez straha od nasilja. Jedino izlaskom na ulice možemo da postanemo vidljiviji/e i da doprinesemo boljoj toleranciji i prihvatanju LGBTI osoba.”

Stati na ulicu usred radnog dana, pri kraju radnog vremena, kada svi/e idu kući i prolaze Trgom djece Sarajeva, bio je iznimno hrabar aktivistički čin upravo zbog toga što su aktivisti/kinje čvrsto odlučili/e da se neće kriti. Iako je skup bio osiguran od strane policije i privatne zaštitarske firme, aktivistima/kinjama sigurno nije bilo lako stajati na ulici sat vremena i držati u rukama poruke koje jasno i glasno poručuju da svoje živote žele živjeti slobodno.

Aktivistkinja Marija Vuletić iz Fondacije CURE objašnjava: “Jučerašnjim stajanjem u centru grada u kojem sam rođena poslužilo je samoj meni da se ubijedim da su ovo i moje ulice, da imam pravo da stojim tu, i da prestanem da se stidim svoje ljubavi i života u rodnom gradu. Strah je nešto što nas aktivistkinje prati uvijek, jer se tijelom izlažemo direktnoj mogućnosti nasilja. Naravno da sam se plašila, jer mi je stalo, jer sam željela da me ljudi vide kao ono što jesam, da postojim, da sam tu i da imam pravo da budem sretna baš kao i svi ti ljudi koji su prolazili ulicom. Dok sam stajala, razmišljala sam o osjećaju koji me prožima, i shvatila sam da neću da se bojim. Svjesno sam odlučila da me strah neće definirati. Osmijeh je bio moje oružje, šale su bile moje oružje, sreća je bila moje oružje. Neću više da se bojim samo zato jer stojim na ulici sa natpisom. To je moje pravo, koje je traženo iz pozicije neprivilegovanosti i nikada neću prestati da stojim na ulici zbog svega što je loše u ovoj državi.”

Ne zaboravimo da su u Sarajevu LGBTI osobe bile žrtve nasilja i zbog mnogo manje – prisjetimo se samo homofobnog napada u Kriterionu iz marta ove godine u kojem je povrijeđen jedan mladić, a potom i homofobnog napada na istom mjestu, tokom festivala Merlinka iz februara 2014. godine. Ko zna koliko se još napada na LGBTI osobe u BiH svakodnevno dešava, a za koje ne saznajemo jer se ne prijavljuju. Upravo iz ovog razloga je bilo neizmjerno bitno stati hrabro na ulicu i pokazati da se LGBTI osobe moraju tretirati jednako kao i svi/e ostali/e. Istinski aktivistički napredak moguće je postići samo izlaskom na ulice, i ovim aktivistima/kinjama treba čestitati što su imali/e hrabrosti da to jučer i urade na ovako otvoren i snažan način, sigurno time osnažujući i druge LGBTI osobe da se autuju i zatraže svoja prava.

Reakcije prolaznika/ca su bile prilično mlake. Nekoliko žena je prišlo aktivistima i aktivistkinjama, a njihovi razgovori su završavali smijehom. Većina ljudi se nije usudila prići bliže i pitati o čemu se radi. Iz usputnih komentara moglo se zaključiti da ljudi znaju da se radi o performansu koji se tiče LGBTI osoba i njihovih prava, ali da ne žele da se udubljuju u značenje akcije. Opaske su se otprilike svodile na “Ma ovo su oni”, i “Zato je ovoliko veliko obezbjeđenje”. Građani i građanke Sarajeva očigledno u ovom momentu nisu spremni/e da jasno i glasno prihvate LGBTI osobe kao ravnopravne članove/ice našeg društva, ali je ova akcija napravila još jedan korak bliže ka tome.

I za kraj, da pojasnimo šta će se desiti ako se LGBTI osobe autuju, jer se čini da je to podatak od važnosti kojeg treba ponoviti što češće. “Coming out vodi u život bez laži pred sobom, prijateljima/cama i okolinom. LGBTI osobe postaju iskrene i bliže sa svojim prijateljima/cama, porodicom i okolinom. Mogu slobodno da žive i vole, da se osjećaju prihvaćeno i otvoreno da govore o svom životu – planovima za vikend, o ljetovanju, odlasku u kino – bez laganja da su bili sa ‘prijateljem/icom’, ‘rodicom’ ili ‘kolegom/icom’.” Eto, vidite da u pitanju nije ništa strašno.