Nevjerovatna priča o krađi Einsteinovog mozga

17. aprila 1955. godine najveći naučnik svoje generacije došao je u Princeton bolnicu zbog bolova u prsima. Do sljedećeg jutra, Albert Einstein je preminuo zbog unutarnjeg krvarenja, izazvanog rasprsnućem aorte.

Dok se vijest o smrti velikog genija širila svijetom, u bolnici se dogodilo nešto šokantno. Naime, Einsteinov mozak je ukraden. A to je bio tek početak priče.

Dr. Thomas Stolz Harvey je radio tog jutra kao patolog. Sedam sati nakon što je znanstvenik proglašen mrtvim, Harvey je započeo s autopsijom za koju je tvrdio da ima dozvolu.

Nakon što je utvrdio uzrok smrti, Harvey je uklonio, izmjerio i izvagao Einsteinov mozak. Kasnije je izjavio da je znao da ima dozvolu za autopsiju i da je pretpostavio da će proučavati i mozak genijalca.

Ali do danas nisu pronađene nikakve dozvole za autopsiju.

Nakon što su učinjeni svi proračuni i mjerenja, Harvey je mozak stavio u formaldehid, izvadio je Einstenove očne jabučice – koje je poslije dobio Einsteinov oftamolog dr. Henry Adams, te je ostatak tijela pripremio za kremaciju.

Uklanjanje mozga i očiju se, napomenimo to, protivilo posljednjim željama velikog naučnika, koji je ostavio detaljne upute o tome da želi da se cijelo njegovo tijelo kremira, a pepeo u tajnosti prospe na tajnom mjestom, kako bi spriječio ikakvo moguće daljnje idealiziranje.

Dakle, uz to što je Harvey išao protivno svim Einsteinovim željama, on nije imao ni pravno ni zdravstveno pokriće za ono što je učinio, jer nije bio neurohirurg ni neurolog.

Postoje dvije teorije zašto je ipak to učinio. Prema jednoj, to je napravio na nagovor Harryja Zimmermana, Einsteinovog ličnog doktora i Harveyjevog mentora. Zimmerman to nikad nije javno potvrdio iako je naknadno zatražio mozak genijalca.

Druga teorija je da je Harvey možda bio inspirisan istraživanjem Lenjinovog mozga 1662. godine, te ga je „ponio trenutak i bio je opčinjen u prisutnosti takve veličine“.

Koji god slučaj bio odgovoran za njegov čin, Harvey je 19. aprila retroaktivno zatražio dozvolu od Einsteinovog sina Hansa Alberta da zadrži mozak, što mu je ovaj dopustio nakon obećanja da će pažljivo istražiti mozak njegovog oca i objaviti otkrića u legitimnom naučnom časopisu.

Kad je New York Times objavio Einsteinovu osmrtnicu, u njoj je pisalo da je Harvey izveo autopsiju uz dozvolu naučnikovog sina, te su objavili i naslov da je sin zatražio istraživanje očevog mozga.

Svi su željeli dio mozga

Kad se proširila vijest da Harvey posjeduje mozak, iz cijelog svijeta su mu se počeli javljati naučnici koji su ga željeli proučiti, a između ostalog je molbu poslao i Zimmerman iz New Yorka, koji je dobio potvrdu da će on imati prvi uvid. Samo što mozak nikad nije dobio.

Princeton bolnica je ubrzo objavila da mozak ostaje kod njih u New Jerseyju, te je započela velika bitka oko toga kome pripada mozak.

Tehnički gledano, bolnica nikad nije imala pravo na mozak nego Harvey, koji ga je držao u staklenci u kancelariji kod kuće.

Uskoro je Harvey dobio otkaz, te je otišao na Univerzitet u Pennsylvaniju na kojem je, uz pomoć tehničara, snimio hiljadu slika (slajdova) mozga i usitnio ga na 240 komada, te ih je spremio u celuloidne kocke. Nekoliko komada je dao Zimmermanu, a ostatak je spremio u dvije staklenke s formaldehidom.

Harvey se uskoro rastao, a njegova bivša supruga je prijetila da će se pobrinuti za ostatke mozga. Budući da to nipošto nije želio dopustiti, odnio je mozak u Kansas gdje je počeo raditi kao nadzornik u biološkom laboratoriju za testiranja.

Za cijelo vrijeme boravka tamo, mozak je držao u kutiji ispod malog frižidera.

Sljedećih 30 godina, Harvey se puno selio, te je svugdje sa sobom nosio mozak, iako nikad nije objavio niti jedno istraživanje. Povremeno bi mu se javili naučnici kojima bi poslao slike u nadi da će oni obaviti njegov posao, tj. objaviti znanstveni rad o mozgu.

Nekoliko puta se priča o Einstenovom mozgu opet pojavila u javnosti, pogotovo nakon članka kojeg je 1978. godine objavio Steven Levy u časopisu New Yersey Monthly.

Tek 1985. godine objavljeno je prvo istraživanje mozga velikog genijalca, nakon što je Marian Diamond s UCLA dobila nekoliko sličica mozga od Harveya. Premda je njezino istraživanje bilo daleko od zaključnog, smatrala je da je mozak imao više gija stanica za svaki neuron od drugih.

Drugim riječima, stanice su imale veće „metaboličke potrebe“ od drugih, te mu je trebalo više energije koju je više trošio, a to je mogao biti i razlog zašto je imao bolje umijeće pri konceptualnom razmišljanju.

Iako su novija istraživanja pokazala da to nije tačno, napokon su se pojavila prva istraživanja Einsteinovog mozga.

1988. godine Thomas Harvey je ostao bez doktorske dozvole jer se nije na vrijeme pojavio na stručnom ispitu u Missouriju, a nekoliko godina poslije se susreo s Einsteinovom unukom Evelyn u Kaliforniji.

Harvey je na odlasku zaboravio mozak kojeg mu je Eveyln vratila jer nije željela imati ništa s njim.

Harvey je preminuo 2007. godine, ali je prije toga donirao mozak bolnici Princeton.

Danas se pak dijelovi mozga mogu vidjeti jedino u Mutter muzeju u Philadelphiji, zajedno sa sličicama, piše Business Insider.