Nećakinja Hermanna Goeringa: Sterilisala sam se da ne rodim monstruma (FOTO)
Bettina Goering, nećakinja Hermanna Goeringa – Hitlerovog izabranog nasljednika u činu rajhsmaršala, otkrila je da je radije birala da se steriliše nego da rađa “monstrume”.
Bettina danas živi u Santa Feu u Novom Meksiku, a poznata je kao unuka čovjeka koji je osnovao Gestapo, organizovao Holokaust i naredio napad na Veliku Britaniju tokom Drugog svjetskog rata.
Ova 60-godišnjakinja, koja se danas bavi herbalnom medicinom, jedna je od brojnih potomaka nacista koji su otkrili na koji način su njihove porodične veze uticale na njihove živote.
I Betina i njen brat odlučili su dobrovoljno da se sterilišu.
“Podvezala sam jajnike sa 30 godina iz straha da ne stvorim još jedno čudovište”, priznala je Bettina.
“I sama ličim na svog rođaka – za početak oči, jagodice, profil… Ličim na njega više od njegove kćerke”, dodala je.
Njene izjave dio su dokumentarca o zaboravljenoj djeci Trećeg rajha čiji su roditelji počinili neke od najvećih zločina u istoriji. Film “My Family, the Nazis and Me” prikazuje njihovu borbu s tragičnom prošlošću koja ih i dalje progoni.
Mnogi od njih danas pokušavaju na neki način da se iskupe držanjem javnih govora. Oni izražavaju žaljenje i nude izvinjenje za zločine koje je počinila njihova rodbina.
Katrin Himmler, potomkinja Heinrich Himmler – komandanta nemačkog Schutzstaffela i Gestapoa, udala se za Jevreja iz Izraela i razmišlja na koji način će jednog dana svom sinu ispričati priču o njegovom ozloglašenom pretku.
“Ne mislim da sam naslijedila njegovu zlobu, ali živim sa njegovim imenom. Imala sam 11 godina kada je na njemačkoj televiziji prikazana serija ‘Holokaust’. Sećam se da sam sjedila za svojim radnim stolom i plakala jer se ime Himmler ponavljalo iznova i iznova. Shvatila sam da je moj djed bio jedan od najgorih masovnih ubica u modernoj istoriji. Ali ja nisam kriva za zločine koje je on počinio”, rekla je.
Niklas Frank, sin Hansa Franka, direktno odgovornog za smrt šest miliona Jevreja gledaocima je ispričao svoju priču.
On se sjeća da je gledao mučenje zatvorenika u logorima, dok se njegov otac za to vrijeme smijao.
“Mršave muškarce su bili postavili na divlje magarce. Oni su se ritali, a ljudi su padali. Ustajali bi vrlo sporo i nisu situaciju nalazili ni izbliza zabavnom koliko je meni tada bila”, rekao je.
“Bilo je to fantastično popodne, a posle smo pili kakao. To su usr*ni prizori na koje pomislim kada se sjetim svog oca. Noću sanjam gomile leševa u logorima; moja zemlja se nikada neće otarasiti te istorije. Ta priča još nije završena”, dodao je.
Reditelj dokumentarca Chanoch Ze'evi navodi da postoje “fascinantne sličnosti” u emocijama potomaka nacista koji su učestvovali u Holokaustu. Neki od njih srešće se u filmu s potomcima žrtava.
“Ostvario sam snažan dijalog između djece počinilaca i djece preživjelih. I jedni i drugi svakodnevno iznova preživljavaju Holokaust, nemoćni da nastave dalje svoje živote”, rekao je Ze'evi.