Nakon četiri desetljeća možda imamo pravi uzrok smrti Kralja rocka

16. avgusta 1977. godine umro je Elvis Aaron Presley. Prebačen je u bolnicu Baptist Memorial u Memphisu gdje su ga neuspješno pokušavali spasiti.

Tri dana kasnije mrtovozornik je objavio izvještaj s autopsije gdje je rekao da je uzrok smrti srčani udar. Toksikološki nalaz bio je znatno zanimljiviji i pokrenuo je brojne teorije zavjera.

Otkriveno je nekoliko lijekova za bolove, a razina kodeina bila je deset puta iznad terapijske razine. Terapijska razina je koncentracija lijeka u organizmu koja je uobičajena tokom redovnog liječenja.

Četiri desetljeća kasnije pojavile su se nove teorije o smrti Kralja rocka.

U trenutku smrti, Elvisovo zdravlje bilo je katastrofalno. Procjenjuje se da je imao oko 160 kilograma i trebao je stalnu medicinsku skrb. Srce mu je bilo dvostruko veće od normalnog, imao je znakove teških srčanih bolesti, a pluća su pokazivala simptome emfizeme iako nikad nije pušio.

Toksikološki nalaz pokazao je čak deset različitih lijekova na recept, ali nije bilo tragova alkohola ili droga.

Zbog takvog toksikološkog nalaza počela je istraga protiv Elvisovog kućnog doktora Georgea Nichopoulosa. U trenutku smrti, Elvis je čitavo desetljeće proveo pod budnim okom doktora Nicka. 1967. godine, kada je doktor Nick preuzeo brigu nad Elvisom, Kralj rocka imao je normalnu tjelesnu težinu i neznatno povišeni krvni pritisak.

Zbog svega toga pojavile su se brojne teorije zavjera koje su govorile da je Nichopoulos zapravo uništio Elvisa.

Nichopoulos je završio na optuženičkoj stolici kao krivac za Elvisovu smrt, a jedan od svjedoka odbrane je bio kalifornijski doktor Forest Torrent. On je govorio da čak ni povišene razine kodeina nisu mogle prouzročiti Presleyevu smrt.

U pripremanju svjedočenja, Torrent je otkrio neke druge nepoznate stvari. Primjerice, 1967. godine na snimanju filma Clambake, Elvis Presley se spotaknuo i glavom udario o porculansku kadu.

Od udarca se onesvjestio i završio je u bolnici. Daljnjom istragom, Torrent je otkrio da je u barem još tri navrata Elvis imao teške povrede glave.

Njegova je teorija bila da su Presleyeve povrede glave bile toliko ozbiljne da je dio moždane tvari završio u krvotoku što je onda prouzročilo autoimuni poremećaj što je dovelo do otkazivanja organa. Simptomi autoimunog poremećaja su hronični bolovi, nagle promjene ponašanja i velike tjelesne promjene poput naglog dobivanja težine.

1967. godine autoimuni poremećaji nisu bili ni približno dovoljno istraženi i poznati kao danas. U to vrijeme nitko nije ni sumnjao da Elvis ima takvih problema.

Zbog kroničnih bolova i mentalnih promjena, Elvis Presley ušao je u desetogodišnju spiralu koja je završila njegovom smrću. Razvio je ovisnost o tabletama protiv bolova, iznimno nezdravo se hranio i počeo se drogirati čime god je mogao.

Sve to je dovelo do srčanog udara i njegove smrti prije četiri desetljeća, zaključio je umirovljeni forenzičar Garry Rodgers za Huffington Post.