Mračne tajne ljudske historije o kojima niko ne govori

S modernim medijima gotovo ništa ne može promaknuti očima javnosti, a ljudska historija je svjedok brojnih stvari koje smo zaboravili ili o kojima ne volimo pričati.

Osuđeni mornari Pearl Harbora

Američki brod USS Virgina 7. je decembra 1941. teško oštećen u napadu na Pearl Harbor te se ukopao u mekanom blatu zaljeva. Ulje koje je curilo i polomljena olupina samo su čekale iskricu koja će rezultirati eksplozijom.

Nakon bitke, ekipe za pomoć su bile prisiljene čekati da more ispere sve zapaljive tekućine prije nego li su mogli intervenisati.

Tri su muškarca – Ronald Endicott, Clifford Olds i Louis Costin bili zarobljeni negdje u poplavljenom dijelu broda, a mali ih je zračni džep održavao na životu. Od tamo su očajnički zazivali pomoć te na sve načine signalizirali da su unutra, potpuno nesvjesni situacije oko njih.

Nažalost, svako spašavanje je ocjenjeno previše riskantnim, a bespomoćni promatrači su mogli samo slušati njihove očajne vapaje koji su trajali 16 dana, sve bez odgovora – dok se nisu ugušili.

Šest mjeseci kasnije brod je napokon podignut, a leševi troje muškaraca pronađeni su u malom spremištu.

Mračna historija američkog uličnog boksa

Američki jug s kraja 18. i početka 19. stoljeća bio je mjesto za izbjegavanje iz brojnih razloga. Kad stanovnici nisu radili sve što je u njihovoj moći da bi ozljedili ljude različite boje kože, onda su napadali “svoje”.

Ulične su borbe bile svakodnevica, a moderan boks nije im ni do koljenja – udarci ispod pojasa poput čupanja kose, kopanja očiju iz lubanje i slično nisu bili ništa neobično. Gledatelji bi se brzo okupili da promatraju i navijaju, a narodni heroj Davy Crockett često je bio napadač u takvim borbama.

Kako bi bili što brutalniji, takozvani bokseri bi ojačavali svije zube kako bi mogli odgristi protivnikove usne, nos, pa čak i testise. Srećom, s vremenom su borbe izgubile popularnost te izumrle.

Serijski ubica antičkog Rima na platnoj listi vlade

Locusta iz antičkog Rima smatra se prvom svjetskom serijskim ubojicom, a ubijala je s otrovima kao njihova vješt poznavateljica.

Zapravo, bila je toliko uspješna da je imperatorova žena Agripina potražila njen savjet o tome kako da otruje svog muža. Zadovoljna rezultatima, Agripina joj je udijelila oprost za zločine, a Locusta je odmah počela pripremati sljedeće toksične napitke.

Zbog toga je ponovno uhapšena, no sljedeći ju je vladar Neron opet oslobodio kako bi mu pomogla ubiti njegovog polubrata.

Ponovno je Locusta dokazala svoju vještinu te je kao nagradu dobila ogromno imanje i studente koji će učiti od nje kako bi nastavili njen rad.

Nakon Neronovog samoubistva, uhapšena je i smaknuta zbog preko stotinjak smrti koje je uzrokovala.

Britanski genocid kućnih ljubimaca

Drugi svjetski rat bilo je doba dobrovoljnih žrtvi neslućenih razmjera.

Ali, ne zadovoljavajući se samo s ograničavanjem hrane i distribucije goriva, Velika Britanija je poduzela još radikalniji potez – masakrirali su svoje ljubimce.

Pod dojmom vladinih pamfleta koji su predviđali nestašicu hrane, građani su pozvani da “unište” svoje kućne ljubimce ili ih puste u divljinu kako bi bilo hrane za ljude.

Uz pamflete je dolazilo i minijaturno oružje poput pištolja posebno dizajnirano za tzv. humano rješavanje probvlema.

Unutar jedne sedmice nakon puštanja pamfleta, 750 hiljada mjesecima prije nego je rat službeno započeo.

Renesansa italijanske epidemije sifilisa

italijanska se renesansa općenito smatra dobom prosvjetljenja, profinjenja i umjetničkog napretka.

Ali, oko 1495., bolest koju danas nazivamo sifilisom također je pronašla svoj put do italijanskog Napulja.

Potpuno nepripremljeni na tu novu kugu, primitivni doktoru nisu znali što poduzeti. Kako se polako širila, ozbiljnost epidemije je postala jasna – oboljeli su imali otvorene i gnojne smrdljive rane na koži.

Nije bilo neubičajeno da im koža lica posve otpadne, a žrtva je umirala u agoniji mjesecima – sve zbog iznimnog promiskuiteta tog doba.

Mračna tajna Challengera

Zbog mehaničkog kvara, svemirski šatl Challenger eksplodirao je kratko nakon uzlijetanja, ubijajući svih sedam članova posade.

Većina je pretpostavila kako je posada preminula trenutno nakon eksplozije, ali kasniji su dokazi pokazali da i nije baš tako.

Naime, nakon udara troje članova posade aktiviralo je svoje spremnike s kisikom te su se suočili s neizbježnom smrti u užasavajuće dugom letu – od 20 kilometarskog slobodnog pada prema Zemlji.