Uoči premijere
Zurovac: Balet “Sjećaš li se…? Sjećaš li se Dolly Bell?” nastaje inspiriran sjećanjem
“Pošto se radi o jednom neverbalnom svijetu teatra, potrebno je bilo stvoriti jedan koreografski jezik koji je osnovni sadržaj naše priče”, kaže Zurovac
Praizvedba baletne predstava “Sjećaš li se…? Sjećaš li se Dolly Bell?” za koju je koreografiju, režiju i dramaturgiju uradio Staša Zurovac a muziku rumunski kompozitor Alexander Balanescu, premijerno će biti odigrana 29. novembra na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.
Govoreći za Fenu o predstojećoj premijeri koreograf Staša Zurovac podvukao je da je riječ o naslovu koji je snažno upisan u kolektivno sjećanje. Zurovac, koji želi odati počast Sidranovom djelu, zadao si je zadatak da pronađe adekvatan autorski i umjetnički jezik da to i učini kroz baletnu koreografiju, stvarajuću balet o jednom umjetničkom djelu koje se kroz vrijeme pojavljivalo u različitim umjetničkim oblicima.
Balet jeste, kako on navodi, inspiriran motivima romana Abdulaha Sidrana “Sjećaš li se Dolly Bell”.
-Međutim, malo se razlikuje u naslovu. Naš komad se zove “Sjećaš li se…? Sjećaš li se Dolly Bell?”, što je jedno direktno postavljeno pitanje koje se obraća u sadašnjem vremenu bilo kome. Kad pod navodnicima vidimo “Sjećaš li se Dolly Bell?” to evocira neko sjećanje. Sjećanje na neku evoluciju koja možda započinje jednim životom, pa onda jednim čovjekom, pa književnim djelom, pa filmom, pa pozorišnom predstavom. I u ovom trenutku baletom – kazao je u razgovoru za Fenu Zurovac.
Ovaj koreograf kaže da čitav proces baletne predstave nastaje inspiriran sjećanjem.
-I mojim i onim kolektivim sjećanjem koje srećem kada razgovaram o djelu sa svojim suradnicima, kostimografom, kompozitorom, izvođačima… – naveo je.
Zurovac također ističe da je kroz sjećanje na razne umjetničke jezike u kojima se nalazilo Sidranovo djelo njegov osnovni zadatak bio stvoriti jezik predstave koji poštuje i djelo i autora, nudi gledatelju koji poznaje djelo mogućnost da ga prati kroz predstavu i da ga doživi. Ali jednako tako i onom gledatelju koji ne zna ništa o tom komadu i koji nije iz ovog podneblja.
-Pošto se radi o jednom neverbalnom svijetu teatra, potrebno je bilo stvoriti jedan koreografski jezik koji je osnovni sadržaj naše priče. Iz svakog aspekta smo pokušali stvoriti jezik predstave. Jako smo se bavili jezikom – koji je to jezik, koje je to vrijeme, koja je to nijansa, a koja je to emocija – podvukao je.
Zurovac kaže i da je sa kompozitorom Alexanderom Balanescuom, koji je skladatelj ovog komada, također promišljalo o tome koji je to glazbeni jezik koji u sebi nosi puno nekih vremenskih referenci na neke hitove. Tako da su u ovom djelu pokušali biti inspirani i muzičkim sjećanjem i onim koji piše u romanu i onim koji gledatelj poznaje iz predstave.
On podvlači da je rad na baletu “Sjećaš li se…? Sjećaš li se Dolly Bell?” inspirativna priča u smislu da se kroz neku autorsku vrstu teatra nađe neki jezik koji nije ni balet, nije ni drama nego ima svoju autentičnost i izrastao je prije svega iz ansambla sarajevskog baleta i kompletne ekipe sa kojom je sarađivao.
-Mislim da sam tu naišao na jedan divan odgovor. Sad smo pred početak života predstave i puno stvari dolazi u isto vrijeme tako da je vrlo uzbudljivo. Nije lako, ali rezutati kad se sve spoji su zaista divni – ustvrdio je u razgovoru za Fenu koreograf Staša Zurovac.
U predstavi će igrati: Masafumi Okuzono/Boris Vidaković, Tamara Ljubičić/Nataša Gaponko/Selma Efendić, Mihail Mateescu/Evgeny Gaponko, Albina Huskić/Ekaterina Vereshchagina, Bulat Gareev, Admir Kalkan, Ivan Salonski, Denis Zhuchenko, Sabina Sokolović, Amina Sulejmanagić, Nadža Pušilo, Selma Štrbo Arnautović, Lejla Bajramović, Goran Staniškovski, Til Čmančanin, Jovana Milosavljević Lovrenović, Dora Kos, Zulejha Kečo Kapidžić, Toko Tatekawa i Darika Dunganova.
Scenografiju potpisuje Josip Lovrenović, dok je kostimografska rješenja uradila Bjanka Adžić Ursulov.
Autobus se survao niz klisuru duboku 200 metara, poginulo najmanje 36 ljudi