Zelenika: Želio sam ispričati priču o ljudima koji su donosili led s planina

Književnik iz Kreševa Stjepan Zelenika završio je rad na doradi scenarija za igrani film “Ledari“. Riječ je o scenariju koji je ranije otkupljen kao radio drama za BH1 radio. Govoreći u razgovoru za Fenu ko su ledari i zašto ta tema, Zelenika naglašava da ga je zainteresovala tehnika traženja leda te njegov transport i čuvanje viška za upotrebu.

-Radnja scenarija za igrani film je inspirirana jednim ulomkom iz knjige “Kreševski dnevnici” Dragutina Lermana iz Požege, istraživača u Stenlijevoj misiji u Kongu u nekoliko navrata za vladu i belgijskog kralja. Lerman je u Kreševu proveo istražujući rude i minerale od 1912-1917 godine kad je umro i ovdje je sahranjen. No, ova priča nije o njemu, on je samo usputni lik – kaže Zelenika.

Lemar je u svom dnevniku zapisao: “3. januara 1916. godine. Miju, sina pokojnog Nike Barišića, namjestio sam u kovačku nauku u ovdašnjoj strojnoj kovačnici, po dobroti upravnika Lauka, koji je meni za volju dijete na tri godine u nauke uz uvjet uzeo da će dečko već sada dnevno 1 krunu dobivati. Dosele je dijete ploče kovalo, jer je u 2 sata ujutro ustati moralo da do večeri 1 krunu zasluži”.

Zelenika kaže da je istražujući taj period od 1915. do Lermanove smrti došao do saznanja da bi upravo taj Barišić mogao biti ledar (ljudi koji su dok nije bilo frižidera donosili led s planina kako bi se namirnice mogle sačuvati), a koji je stradao jedne prilike dok je sa sinom išao po led za kreševski samostan.

-Niko, tako se zvao, bio je kiridžija i imao je sina kojeg je htio učiti tom poslu. Međutim, Mijo je sa svojih desetak godina počeo ići kod susjeda Mate u duganju. Njega nije zanimao posao kiridžije, on je volio kovački zanat. Oko toga se sukobljavaju, samo verbalno, Niko i Mato. Oko toga se događa radnja u čaršiji 1915. godine. Namjerno smještena radnja u vrijeme kad su u Americi napravili prvi frižider za domaćinstvo – kaže kreševski književnik Stjepan Zelenika, opisujući radnju filma “Ledari”.

On ističe da se sjeća perioda iz vremena kad je bio dječak da su na Darivi u Sarajevu, a sve dok nije napravljen put za Pale, bile ukopane ledene sobe od kojih sad ni traga nema.

-Kroz tu priču pripovijedam običaje prostora i način življenja običnog bosanskog puka – podvukao je.

U scenariju Zelenika govori i o tome kako se po planinama tražio svježi led, za koji trebalo otići na Vran planinu te pratiti pticu Vran (gavran, vrana) koja je opet pratila jednu vrstu zebe, što liježe jaja na ledu.

Zelenika kaže da ne zna kako bi žanrovski odredio budući film, možda kao povijesni ili etnografski. Producent je Tvrtko Milović iz Kiseljaka.

-Nismo još razgovarali o režiji jer dug je proces do finansijskog zatvaranja. Sve se manje snimaju povijesni filmovi, vjerovatno je razlog skupoća a i teško je naći stare ambijente netaknute dijelove prirode. Svi se okreću savremenoj tematici scene koje mogu snimiti bilo gdje bez imalo šminkanja prostora – kazao je Zelenika u razgovoru za Fenu.

Stjepan Zelenika rođen je u Kiseljaku 1958. godine. U književnom radu tematizira kulturu, običaje, tradiciju i način življenja Hrvata srednjobosanskog podneblja od davnina do danas.

Član je Međunarodnog instituta za književnost u Zagrebu. Piše prozu, pripovijetke, radio-drame, romane, poeziju za djecu i kratke priče. Na konkursu Fondacije/naklade “Fra Grgo Martić” u kategoriji proznog teksta, koji je inspiriran likom i djelom fra Grge Martića, nagrađen je prvom nagradom za povijesni roman “Čuvari vremena”. Priče objavljuje na trećem programu HR-a u emisiji “Hrvatska proza”, također sarađuje s dramskim programom BHR1.

Objavio je, između ostalog, romansiranu hroniku/memoare: “Zaputovići – kazivanje po Kiku, Obiteljski album” te roman “Per Aspera”, zbirku kratkih priča “Channeling i druge priče”, koji su podržani od Fondacije za izdavaštvo Federacije BiH. Učesnik je više međunarodnih književnih manifestacija u zemlji i inostranstvu.