Za feminističku civilnu zaštitu

Iz edicije re:politiko stiže nam prevod drugog izdanja djela originalnog naslova Globalization and Militarism: Feminists make the link (2016) renomirane feminističke teoretičarke i aktivistice Cynthie Enloe u prijevodu Gorane Mlinarević. Enloe nam je ovdje podarila još jedno vrijedno djelo proisteklo iz njene osebujne feminističke znatiželje spram globaliziranog militarizma, ali i posvećeno “feminističkoj znatiželji” kao ključnoj kategoriji prakse u proizvodnji feminističkog znanja i djelovanja. Ovu naročito utjecajnu feminističku heurističku alatku sama Enloe je utemeljila i počela razrađivati još prije par decenija, a naročito u svojoj zbirci eseja o znatiželjnoj feministici (The Curious Feminist, 2004). Šta nam onda donose lekcije feminističke znatiželje u našoj militariziranoj svakodnevici onda kada odbijemo da stvari uzimamo kao prirodne ili date, i kada odbijemo da smatramo trivijalnim različite i raznovrsne ženske živote i iskustva oko nas?

Enloe nam demonstrira šta znači ići tragom takve znatiželje i feminističke kauzalne analize, gdje pažljivo slušamo, zadiremo u probleme svakodnevnog (gdje je lično i političko i internacionalno, i lokalno i globalno) duboko ispod njihove površine, suprotstavljamo se uvriježenim stavovima i spremne smo prigrliti iznenađenja i izazove na takvom putu promišljanja orodnjenih dinamika militarizma i sukladnih oblika feminiteta i maskuliniteta. Ključna pitanja koja tretira Enloe u ovom novom izdanju Globalizma i militarizacije tiču se njene životne misije posvećene globaliziranju feminizma kako bi nadrastao sudbinu lokalno ili marginalno ukorijenjenog i ograničenog skupa ideja i oblika političkog djelovanja, naročito onda kada militarizam postaje toliko “osiono globaliziran da ga jedva mogu pratiti čak i ljudi uspješni u procesu izgradnje mira”. Svako od poglavlja u ovoj knjizi na naročit način propituje djelovanje patrijarhata iz perspektive “globaliziranog feminističkog sela” s ciljem dokidanja militarizirajućih dinamika oko nas.

Kako onda feministice treba da poslože kockice s obzirom na dvojnu logiku globalizaciju militarizacije i militarizaciju globalizacije? Već na samom početku Enloe daje upustva za istraživanje pri rodnoj analizi koja takvu dvojnu logiku treba da osvijetli, pojašnjavajući ponaosob specifične koncepte i alate poput feminiteta i maskuliniteta, feminizacije i maskulinizacije.   Njena feministička kauzalna analiza i znatiželja je vode ka uzrocima, a ne samo posljedicama, trostruke sprege globalizacije, pojeftinjenja radne snage i militarizma oko nas, s obzirom da se ženski životi stavljaju u službu takvih projekata. U pojedinim poglavljima na konkretnim primjerima Enloe razmatra razne načine na koje su ženski životi i iskustva povezani i sa izvođenjem i sa legitimiranjem militariziranih projekata poput nacionalne sigurnosti, od toga kako je pojeftinjenje ženskog rada u temelju izrabljivačkih i nasilnih politika danas i globalno i lokalno, preko toga kakve veze ima modna industrija sa militarizmom, do razmatranja orodnjenih aspekata konkretnih primjera globalnog militarizma poput invazije na Irak i orodnjenih aspekata ratnih zločina poput mučenja u vojnim zatvorima Abu Ghraib i Guantanamo.

Problematizirajući svakodnevicu i prateći industriju militariziranih globaliziranih tenisica kroz lokalno-globalni i historijski kontekst Enloe evidentira povezanost globaliziranog rada u fabrikama, pojeftinjenog rada žena i militarizma vojske, policije i država, pozivajući nas da otvorimo svoje ormare i onda kroz potez lično-političko-međunarodno otpočnemo u historijskom i aktualno kontekstu posmatrati sve oblike orodnjene međunarodne politike, bilo to naše tenisice ili militarizirani modni dodaci i odjevni predmeti. Ako je za profit potrebno oružje, kakvu ulogu u ovom nasilju i eksploataciji igraju patrijarhalni režimi i obrasci? Kako ratove u zadnjih nekoliko decenija, one u Iraku, Afganistanu i Siriji danas, ili one prije nekoliko decenija, poput rata u Bosni i Herzegovini, možemo shvatiti kroz prizmu borbe militariziranih maskuliniteta na međunarodnom planu?

Kada su u pitanju međunarodna i nacionalna sigurnost onda nisu trivijalna feministička pitanja o tome ko i kako koristi maskulinitet u političkom životu, ili kako se povećava i kvalitativno mijenja kompleksna uloga žena u vojnim institucijama bez da dolazi do smanjenja globalizacije militarizma ili umanjena maskulinizacije unutar i oko vojnog aparata. Ono što je naročito vrijedno je njene uspostavljanje jasne veze između organizacijske kulture i nasilja, odnosno seksizma unutar militariziranih institucija oko nas (a to nisu samo vojska i policija, nego i sudstvo, zdravstvo i obrazovanje, kao i fabrike i drugi proizvodni pogoni, poduzeća i korporacije) i propratnih ideoloških aparata reguliranja rodnih, spolnih, klasnih, rasnih, etničkih, generacijskih i drugih oblika razlika i nejednakosti.

Vrlo je upečatljivo poglavlje u knjizi ono u kojem Enloe govori o globaliziranim životima japanskih žena iz perspektive lokalnih japanskih gradića, i to zbog toga što u njemu Enloe navodi svoju feminističku znatiželju ka onom najvažnijem, a to su otpori militarizaciji kroz posvećene, srčane i istrajne lokalno-globalne intervencije. Ona to radi posebnom metodom feminističke kauzalne analize životnih priča, realnih ili zamišljenih, koje se tiču japanskih, filipinskih i američkih žena uhvaćenih u zamke militarizacije, kao što je priča o poljoprivrednici Hiroko Watanabe koja je “odbila mjeriti vlastitu racionalnost (…) maskuliniziranim izrazima. Umjesto toga, ona je – između dnevne i večernje muže i čišćenja staje – izdavala bilten kako bi učinila vidljivim tipično zanemarene detalje lokalne militarizacije.” Mnogi od navedenih primjera su došli iz večernjih razgovora sa lokalnom publikom koje je Enloe imala u Tokiju za vrijeme svog istraživačkog boravka u Japanu. Možda se upravo u ovom momentu oslikava posebno energizirajuća i inspirirajuća javna radikalna pedagogija koju već decenijama prakticira Enloe u svojim feminističkim participativnim akcionim istraživanjima i samom aktivizmu širom svijeta.

I u ovom djelu ona postavlja pitanje korištenja naših vještina i znanja kako se militarizacija ne bi infiltrirala i utkala u naše živote. Svjedočimo ovih dana koliko se oko zbog pandemijske krize dešava cijeli spektar posebnih oblika militarizacije javnog života i institucija ispotiha, onoga što je Enloe skoro nazvala militarizacijom u ružičastom ruhu, a sve kako bi se “objavio rat virusu”. Militarizacija se u uvjetima krize čini još privlačnijom, jer – kako veli Enloe – “može biti lično korisna, kako materijalno tako i emotivno. Čini se da ima smisla i da je praktična i efikasna. Militarizacija može izgledati kao razuman odgovor na nepredvidivi svijet pun prijetnji. U stvari, što je osoba uvjerenija u postojanje globalizirane ili lokalizirane opasnosti, veća je vjerovatnoća da će gledati na prioritetiziranje vojnih potreba i militarističkih vrijednosti nad drugim potrebama i vrijednostima kao na nešto pozitivno ili barem neizbježno. Ideje su važne. Ideja da je svijet opasno mjesto sjeme je mnogih militarizirajućih procesa.” Upravo se takvoj militarizaciji društvenih ideja i praksi moramo suprotstaviti jer naš kolektivni civilni napor za pravedno, svima dostupno i efektivno javno zdravstvo i globalno i lokalno, ne smije biti zamijenjen militarističkom krinkom za politike koje nikako ne vode ka društvenoj pravdi, rodnoj jednakosti i održivom miru.

Ogroman je zadatak za feminističke pokrete raditi na demilitarizaciji društava kako bi se iz temelja izmijenile ideje o ponosu, prijetnjama i zaštitnicima, o građanstvu, rasi, etniji i modernosti, o hrabrosti, historiji i racionalnosti, o sigurnosti, nasilju i povjerenju. Enloe s pravom tvrdi da su sve ove ideje orodnjene kroz procese maskulinizacije i feminizacije, te isprepletene idejama o “drugom”, pri čemu naše centralno pitanje treba biti ko ima koristi od tih ideja i resurse da ih nametne, te kakve su posljedice politike maskuliniteta i feminiteta koje prožimaju globalne međunarodne i lokalne nacionalne politike, poput trenutačnih odgovora na krizu izazvanu pandemijom virusa COVID-19.

Prijevod ove knjige na jezik Bosne i Hercegovine i našeg regiona svakako je iznimno značajan doprinos za naše sopstvene debate o pitanju brige, koje je ključno pitanje feminističke teorije i politike, pogotovo s obzirom na činjenicu da je trenutna kriza ogolila činjenicu kako je reproduktivni rad kojeg obavljaju žene, kao i pitanje opskrbe koje veže za reproduktivni rad, sama kičma društva. Kriza kapitalizma je u biti kriza brige, i naš je zadatak skupa razmatrati načine na koje možemo na feministički način i naoružati brigu i naoružati se njome. U jednom recentnom tekstu Cynthia Enloe nas poziva i da se od danas počnemo zalagati za stvaranje nacionalnih i transnacionalnih ne-militariziranih, ne-maskuliniziranih Snaga društvene solidarnosti. U takvom jednom naporu da se borimo i lokalno i globalno, i lično i internacionalno, za društveno dobro kojem nije potrebna militarizirana vojska, čini mi se da se stvari svode na sljedeće pitanje – kako da danas i ubuduće aktualiziramo i odjelotvorimo nešto što bi bila feministička civilna zaštita. Ovo je zalog feminističkog aktivističkog, pedagoškog i političkog ethosa koji cjelokupni opus Cyhthije Enloe otjelovljuje, a kojeg na ovim prostorima kroz vlastite ženske i feminističke historije otjelovljujemo i mi, pokušavajući da u uvjetima ranjivosti na nasilje radimo ka društvenom dobru kroz politiku jednakosti.

Prevod ove knjige realiziran je u okviru projekta prevoda stručne literature koji realizira Udruženje Mreža za izgradnju mira u saradnji sa Mirovnom akademijom. Aktivnost je finansijski podržala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) uz implementacijsku podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u sklopu BHRI programa.