Poznata književnica
Vedrana Rudan o borbi s rakom: “Nisam sigurna da ću dočekati rođendan”
“Odjednom, ništa mi ne smeta. Svi su kukali zbog paklenih vrućina. Bilo mi je čudno. Ljudi, j* vrućine, budite sretni, nemate rak. Sad su izvan sebe jer je hladno. Obucite se, u čemu je problem?
Književnica Vedrana Rudan progovorila je o svojoj borbi s rakom koji joj je dijagnosticiran u maju 2024. godine.
Nema garancija
U svom blogu je otkrila koliko često razmišlja o smrti, ali i kako ljudi koji imaju rak ne vjeruju da je izlječiv.
“Svi su svjetski mediji objavili vijest da je Kate, buduća engleska kraljica, odradila kemoterapiju i sad galopira prema potpunom ozdravljenju. Ha, ha. Sigurno ne bih pisala o tome da nemam rak. Samo onaj u kome čuči razumije princezu i užas kroz koji je prošla i kroz koji prolazi. Rak možda jest izlječiva bolest ali samo mali broj onih koji ga imaju u to vjeruje. Liječnici ih hrabre, hrabre i mene, ‘sve smo izvadili’, a onda kreće rečenica: ‘Vidimo se za tri mjeseca.’ Ako ste ‘sve izvadili’ čemu novi susret? Čula sam: ‘Niko vam ne može garantirati da već prije operacije nije neka metastaza krenula…’ Ipak, kad čuješ da je trenutno ‘sve čisto’ odahneš i život ti drugačije miriše”, napisala je Rudan.
Kaže kako je prije bolesti često znala govoriti da joj je dosadno, da je “stara i da joj se ne živi.”
“Ovaj svijet je strašan, ne želim više gledati kamo ide, sve je iza mene, svi snovi, sve ljubavi, svi planovi, sve radosti, kako se ubiti i najzad prekinuti film koji u tebi izaziva ili tjeskobu ili zijevanje? Sada, danas, osjećam neodoljivu potrebu da se probudim i vratim na staro. Odvraćam misli od raka na nezamislive načine. Kupila sam sebi prsten za rođendan prije rođendana jer nisam sigurna da ću rođendan dočekati, od njega me dijeli mjesec dana. Otišla sam curi da mi sredi obrve. ?! Pitala sam se, nije da nisam, trebam li sređivati obrve kad će mi izlazak života zapravo biti ulazak u sanduk od jelovine pa peć? Nema smisla.
Strah od smrti
Ipak sam otišla. Dolores me je u sat vremena promijenila lice, hvala Dolores, ali ne i misli. Ivana mi je na nokte nanijela krasan lak, moj prsten zbog toga blješti posebnim sjajem, hvala, Ivana. Nažalost, rak čuči u mojoj glavi. Zvala sam doktora Nikolića. ‘Ima li ikakve šanse da preživim?’ ‘Ne znam ali imaš velike šanse da poludiš. PTSP se liječi. PTSP?”, nastavlja spisateljica.
Strah od smrti je normalan, dodaje, ali prođe.
“Mene moj rak prati svaki trenutak u životu. Sinoć sam izašla ispod tuša, obrisala se i krenula prema spavaćoj sobi. U ogledalu sam vidjela svoje tijelo. Da, konačno sam skinula onih deset kila koje su me mučile. Vitka sam što je dobro, ali…Sredinom trbuha proteže se debeli, ljubičasti ožiljak… Ja ga ne vidim kao spas, meni je on znak bliske smrti i ružnoće. Čula sam da muž u kući otvara neka vrata. Pojurila sam prema kupatilu i na sebe navukla kupaći ogrtač. Nisam htjela da vidi golu nakazu”, napisala je.
Četrdeset posto muževa, kaže Rudan, ostavi ženu kad ona oboli od raka. Njen muž nije među njima. Naprotiv, brine o njoj danju i noću.
“Odjednom, ništa mi ne smeta. Svi su kukali zbog paklenih vrućina. Bilo mi je čudno. Ljudi, j* vrućine, budite sretni, nemate rak. Sad su izvan sebe jer je hladno. Obucite se, u čemu je problem? Svima je hladno, a ja u ofucanoj, tankoj trenirci, zašto bih trošila lovu na novu, razmišljam što da na mene navuku kad umrem. Možda ipak onu zelenu haljinu koju mi je kupio muž i koja mi je od starta bila broj manja? Konačno mi stoji savršeno. I ti bolovi. Povremeno me bole leđa, pa ruka, noge, ništa dramatično ali ja svaku bol tumačim kao ples metastaza u mom tijelu. Ni s kim ne mogu o tome razgovarati, Kate je daleko, ljudi oko mene imaju druge ‘probleme’. Kako platiti struju, kupiti djeci školske knjige, cijene hrane su astronomske, umirovljenici umiru od gladi, a političare boli k. Ljudi, sve je rješivo? Izađite iz kuća, dignite u zrak banke i političare, nemojte samo kukati. Uostalom, ako vam se ne gine u revoluciji, uživajte u ropstvu. I biti rob je bolje nego imati rak. Ne, nemam oko sebe ljude koji kuže. Osjećam se, vjerovatno nisam jedina, poput osuđenika na smrt kojemu je izrečena presuda ali nikako da sazna konačan datum. U ćeliji sam, čujem korake i zveckanje ključeva, hoće li se stražar zaustaviti pred mojim vratima ili… Dva puta sam vidjela kako izgleda umiranje od raka. Hoću li i ja preklinjati da me ubiju, a znam da to niko od onih oko mene neće učiniti? ‘Eutanazija je igračka za bogate’, ovih je dana rekao Žarko Puhovski. J** ga, nisam bogata”, zaključila je Rudan.
