Umjetnost je potpuno drugačija kad djela nastaju iz duše

Mladi umjetnik i producent Ramo Tučić nedavno se tuzlanskojn publici predstavio izložbom “Linije života“, koja govori o njemu i njegovom odrastanju. Sva djela koja su naslikana, a predstavljena su u dva ciklusa, oslikavaju Tučićev svijet te on ta umjetnička djela naziva svojom galaksijom.

Ovaj dvadesetsedmogodišnji student žurnalistike i omladinski aktivist svoje najljepše godine djetinstva proveo je u izbjeglištvu. Rođen je u martu 1992. godine u Zvorniku odakle je kao mala beba s mamom u naručju izbjegao prvo u Zavidoviće, zatim u Zagreb, a do svoje devete godine bio je u Njemačkoj. On i majka su bježeći te 1992. godine prošli kroz marš smrti koji se danas naziva Maršom mira. Vratili su se 1998. godine u BiH, konkretno u Kalesiju, a četiri godine poslije u Zvornik gdje je završio gimnaziju.

Tučić potiče iz ugledne i tradicionalne vjerničke porodice, a njegov djed Avdo Tučić sagradio je džamiju na Kula Gradu s pet munara.

-Koliko god tada kao dijete nisam bio svjestan tih ratnih dejstava, ipak sam osjećao brigu moje mame koja je brinula za svoje roditelje i brata. Zato kada gledam iz ove perspektive, moje djetinstvo je bilo stresno pogotovo jer sam promijenio škole, stalno smo negdje preseljavali. Kada smo se 2002. godine vratili u Zvornik posljedice rata su još uvijek bile svježe. U početku je bilo jako teško biti Ramo u Zvorniku, ali ja sam tokom cijelog svog školovanja imao veliko razumijevanje i stekao sam odlične prijatelje – kaže Ramo Tučić u razgovoru za Fenu.

Njegovi prijatelji iz Zvornika bili su i na njegovoj samostalnoj izložbi, a predstavljali su mu veliku podršku u životu. Posebno je zahvalan profesorici slikarstva Ani Fafulić koja je prepoznala njegov umjetnički talent i bodrila ga da svoje radove nikada ne drži daleko od očiju javnosti.

– Iako će nekima možda zvučati čudno, ali ja sam zaista imao sreću da sam u svom razredu bio jedini učenik islamske vjeroispovjesti. Uživao sam cijelo svoje školovanje u toleranciji. Imao sam i profesore koji su bili fantastični pedagozi i koji su nas uvijek učili da nema razlike među nama i da je sasvim nevažno to što se ja zovem Ramo, a moji prijatelji Zoran ili Milan. Mene su i moji roditelji, moji nena i djed, uvijek učili da trebamo poštovati jedni druge i biti graditelji mira među ljudima – ispričao je Ramo Tučić.

U Pozorištu mladih Tuzle završio je dramski studio i ples, a danas aktivno djeluje u produkciji predstava koje to pozorište radi.

– Kada sam došao u Tuzlu da studiram, imao sam neopisivo veliku tremu i strah. Onda sam otišao u Pozorište mladih koje je jedno pravo mjesto sigurnog odrastanja. Pomogli su mi prvo da naučim ko sam, da poštujem sebe i da živim svoje snove i ostvarujem svoje ciljeve. Iako sam nailazio na prepreke, primjerice drugi su mi govorili da se od umjetnosti ne može živjeti, ja nikada nisam odustao. Neću ni odustati. Umjetnost i nije da se od nje isključivo živi, jer onda bi ona izgubila svoju čar i postala komercijalna. Umjetnost je potpuno drugačija kada djela nastaju iz duše. Ja tako radim – kaže on.

Ramo Tučić svoju izložbu “Linije života“ predstavit će i u drugim gradovima BiH, a projekt na kojem trenutno radi obići će i brojne evropske gradove. Rami je cilj da se što više ljudi pronađe u njegovim ‘linijama života’.