Umjetnost je okrenuta ljudima i treba ih spajati

Umjetnost treba da spaja ljude i ne treba prešutjeti negativne stvari koje su se desile u prošlosti kao ni dodati nešto što nije bilo, rečeno je na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 održanoj u nedjelju u Sarajevu, na kojoj su uvodničari govorili o historijskom romanu i odnosu historije i književnosti, javlja Anadolu Agency (AA).

O temi “Historijski roman i književnost u raz/gradnji povijesnog identiteta BiH”, govorili su Muhidin Džanko, s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Halid Kadrić, autor izrazito obimnog historijskog romana “Dugo svitanje” i Enes Pelidija, profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije, pojasnio je kako će današnja sesija biti realizirana u dva dijela, a u prvi dio će biti održana manja komemoracija povodom smrti Zdravka Grebe i Ibrahima Bušatlije. Kulenović se tom prilikom osvrnuo na značaj i naučni i društveni doprinos dvojice intelektualaca.

Džanko je kazao kako će u svom izlaganju govoriti o odnosu književnosti i historije i smatra kako je najlakše taj odnos promatrati kroz prizmu književnog žanra historijski roman. Osvrnuo se i na pojam i definicije historijskog romana za koje smatra da nisu ni izbliza kristalizirani i zaokruženi.

Citirao je i poznatog filozofa Aristotela koji je u svom djelu “O pjesničkom umijeću” govorio o odnosu historije i književnosti i smatrao da historija prikazuje posebne događaje i ličnosti, a književnost prikazuje opće/univerzalne događaje i ličnosti i zato je smatrao da je književnost “veća” od historije.

Autor historijskog romana “Dugo svitanje” Kadrić kazao je kako je riječ o megaromanu odnosno književnom projektu koji je drugačiji od dosadašnjih historijskih romana. Podsjetio je kako su se mnogi bh. pisci doticali historije i prošlosti, ali da su obično tu prošlost gledali jednostrano svodeći djela uglavnom na melodrame i počesto karikirajući pojedine likove. Kadrić je, s druge strane, toj temi prišao sa ciljem da čitaocu predstavi prošlost onakvom kakva je ona uistinu bila.

“Nastojao sam čitaoca provesti kroz to vrijeme, kroz sve godine 19. vijeka i pritom ne izostavljajući, ne zaobilazeći nijedan značajan događaj niti lik. Po tome je to djelo autentično i moglo bi se kratko kazati da je to historija ispričana na literaran način. U najkraćem, to bi bilo ono što roman nudi”, rekao je Kadrić.

Naglasio je kako se dotakao svih značajnih, ne samo događaja i likova, nego uopće mentalieta bošnjačkog naroda u cjelosti obuhvatajući pritom sve društvene slojeve počev od najamnika, kmetova, preko vezira do careva i kraljeva.

“Sva Bosna i Hercegovina je sažeta i obrađena u tom djelu”, zaključio je Kadrić.

Enes Pelidija, profesor emeritus Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kazao je kako će o historijskom romanu govoriti kao historičar.

Pelidija je tokom svog višedecenijskog rada uočio da je u bh. i široj književnoj javnosti više autora pisalo o značajnim događajima.

Podsjetio je kako historičari na osnovu stručne građe i literature o stvarima govore i pišu činjenično.

“Književnik, osim upoznavanja s događajima ima pravo i na svoju ličnu interpretaciju. Koliko je to bilo dobro ili loše, najbolje znaju književni historičari, ali i mi koji se bavimo intelektualnim životom, da su mnogi romani izazvali jako pozitivne, ali isto tako nemali broj romana negativne rekacije šire javnosti”, rekao je Pelidija.

Dodao je kako je umjetnost okrenuta ljudima.

“Treba da spaja ljude. Ne treba prešutjeti ono što je negativno, ali ne treba ni umetati nešto što nije bilo, ali u književnom dijelu se dešava, a to se onda prenosi i na ozbiljniju nauku, a naročito na javnost”, rekao je Pelidija.