U Tuzli održana promocija knjige “Tragom drevnih Bošnjana”

U Međunarodnoj galeriji „Ismet Mujezinović“ u Tuzli sinoć je održana promocija knjige „Tragom drevnih Bošnjana“ autora Tanera Aličehića i Đenana Galešića koja je izazvala prilično zanimanje tuzlanske publike, ali i interesantnu javnu debatu na teme koje obrađuje ovo djelo.

O knjizi su govorili dvojica autora, te prof. dr. Mirsad Kunić, profesor na Odsjeku za bosanski jezik Filozofskog fakulteta, a među prisutnima na promociji su bili i poznati Tuzlaci poput Selima Bešlagića, legendarnog tuzlanskog gradonačelnika, koji su se, također, priključili raspravi.

Profesor Kunić primijetio je da je knjiga „Tragom drevnih Bošnjana“, koja se pojavila prije nekoliko mjeseci, već rivukla pažnju i brojne reakcije, što je bilo očekivati s obzirom na njezin naslov i sadržaj.

„Knjiga je, po mojoj ocjeni, knjiga ideje, a ta ideja je bosanstvo, bošnjaštvo… Ovo je knjiga o nastanku ideje bosanstva ili bošnjaštva i praćenju te ideje kroz nekoliko stoljeća. Od prvih spomena bosanske države u Srednjem vijeku, pa sve do naših godina“, kazao je prof. Kunić.

Taner Aličehić, jedan od autora ovog djela, istakao je da je Tuzla jedan od simbola bosanske ideje, što je posvjedočila kroz svoje postojanje. Autori su smatrali da je upravo u Tuzli daleko lakše uspostaviti dijalog na ovu temu nego u drugim sredinama.

„Osjetili smo svi na svojoj koži mržnju prema Bosni i bosanskom načinu života. Ono što je nama bilo važno razlučiti jeste zbog čega ta mržnja prema Bosni bila potreba onima koji nas okružuju…Nedavno se u Americi pojavila knjiga koja govori da je krajem kasnog Srednjeg vijeka Bosna bila posljednje utočište u Europi gdje su ljudi bježali da bi imali pravo na slobodu vjerovanja. Ideja Bosne je zato sve nas kao pojedince obilježila, više nego što mi to sami mislimo i očekujemo. Zaključak je jednostavan – Bosna i bosanstvo su sinonimi za ljubav i inkluzivnost, te su bili
prepreka za sve fašističke ideje“, rekao je, uz ostalo, Aličehić.

Prema njemu, zbunjenost kod „poimanja vjere, naroda i nacije“ postoji kod akademske zajednice, pa i političkog vrha. Kod nekih je zlonamjerna, a kod drugih naivna i bazirana na nenanju.

„U Bosni živi jedan narod… Pitanje vjere i na koji način se ti ljudi Bogu mole je lični odnos. Pitanje pripadnosti ovoj državi je nešto sasvim drugo. To je nešto što nas obilježava isključivo našim pasošem. Svi smo mi Bosanci, htjeli ili ne, samo je na nama da naučimo da živimo kao Bosanci“, povdukao je.

Nadalje, upozorio je i na grupe koje, iz svog mazohizma, „svode bošnjaštvo na jednu vjersku skupinu“, što je suprotnost tradicije i historije ove države, te, prema ovom autoru, „antidržavni projekat“.

Đenan Galešić dodao je kako bi se u ovakvoj društvenoj klimi svaka tvrdnja o zajedničkim vrijednostima mogla doimati naivnom, pa čak i opasnom.

„Autori smatraju da nemamo izbora… Možda nam je danas najviše u milenijskom trajanju Bosne potrebna ideja vodilja koja je u stanju probuditi zajedničke vrijednosti. U našoj bosanskoj historiji oduvijek je postojala, a postoji i danas, jedna drugačija tradicija, tradicija koja se proteže vijekovima unazad. Tradicija koja se zasniva na ideji da smo svi u ovoj zemlji povezani jedni s drugima i ovisni jedni s drugima. Ono što nas povezuje jače je od onoga što nas razdvaja“, naveo je on.

Nadalje, dodao je kako autori ovog djela sugeriraju u osnovnim smjernicama put za koji smatraju da bismo ga trebali slijediti. Bosanska filozofija života, prema Galešiću, je temelj sačinjen „od onih zajedničkih vrijednosti koje bi mogle poslužiti za novi politički koncenzus“.

Primijetio je kako se od 19. stoljeća ovdje činilo sve da bosanski plurani narod ne preraste „u politički osviješten narod“.

„Jer ako se formira bosanska nacija onda su aspiracijska nastojanja bosanskih susjeda anulirana. U tom slučaju Bosna pripada njenom bosanskom narodu sa svim svojim različitostima. Zbog toga jesu bila žestoka nastojanja da se Bosna isprazni od svih svojih specifičnih sadržaja… Dakle, bosanski narod jeste činjenica koja je bagatelisana, erodirana i osporavana u posljednjih 150 godina, i to u cilju sprječavanja nastanka bosanskog političkog naroda, bosanske nacije i bosanske države“, podvukao je, uz ostalo, Galešić.

Profesor Kunić podsjetio je na činjenice iz usmene historije i narodnog pjesništva koje jezikom kulture otkrivaju obzore plurane i inkluzivne Bosne kroz stoljeća. Knjiga je izazvala oduševljene reakcije tuzlanske publike.

Slavka Sufi-Mići, kako je kazala, Bosanska, pravoslavka iz Tuzle, zahvalila se autorima na djelu.

„Ispunili ste mi srce. Dosta sam godina provela života. Ovo je prilika da čujem ono što sam htjela cijeli život čuti… Hvala vam, veoma sam sretna večeras“, istakla je Sufi-Mići.

Selim Bešlagić pojasnio je da je bosanski model života, prije svega, komšiliuk. Dodao je da je „ovo fantastična stvar“.

„Doći će vrijeme, uvjeren sam da će doći vrijeme, da će Bosna pripadati, ipak, samo Bosancima. Bošnjanima, ja bih rekao, svih nacionalnosti, bez obzira na religiju. Bosna je stvarno izvorište toleracije, svih mogućnosti da se razvija kao država bosanstva, komšiluka i razumijevanja. Još jednom hvala“, zaključio je Bešlagić.