posvećena bh. književnicama
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH izložba “Koraci u bijelom”
Izložba nije slučajno otvorena na datum kad se obilježava Međunarodni dan žena, istakle su umjetnice, navodeći da im je cilj bio da podsjete na sve autorice iz BiH čiji se rad sistemski pokušavao učiniti nepostojećim i nevidljivim
Izložba radova “Koraci u bijelom” umjetnica Arme Tanović-Branković i Aide Pašić-Hadžiselimović posvećena bosanskohercegovačkim književnicama otvorena je sinoć u galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Izložba nije slučajno otvorena na datum kad se obilježava Međunarodni dan žena, istakle su umjetnice, navodeći da im je cilj bio da podsjete na sve autorice iz BiH čiji se rad sistemski pokušavao učiniti nepostojećim i nevidljivim. Predstavljene su bijele slike, umjetnički radovi na svili kombinirani na stihovima i odlomcima iz priča bh. književnica.
– Ovo je naš način borbe za žene. Bijela slika predstavlja novi početak i mi smo u svom istraživanju prepoznale da su bh. književnice nevidljive, izolovane, da se vrlo malo zna o njima, da je to jedan diskurs koji još uvijek nema svoj tačan istraživački put. Nadamo se da će ta izolacija od večeras biti manja – kazala je Tanović-Branković.
Pašić-Hadžiselimović je poželjela da posjetioce ponesu dio njihove borbe u sebi i da je nastave.
Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, književnica i pjesnikinja Šejla Šehabović istakla je na otvorenju izložbe da “Koraci u bijelom” pokazuju dva pristupa ženskom naslijeđu – historijski i simbolički.
– Prvi pristup podrazumijeva uspostavljanje linearnog obrasca: pojedinačne umjetnice na ovaj način bivaju smještene u alternativni kanon. Nasuprot tome, simbolički pristup prikazuje svijet žena kao figurativnu povijest marginalizirane zajednice – koja postoji u svijetu umjetničke produkcije, ali nije personalizirana – istakla je Šehabović.
Izložbu je otvorila književnica Lejla Kalamujić koja je kazala da se večeras sjećamo Štefe Jurkić, Laure Papo Bohorete, Vere Obrenović Delibašić, Anastazije Bele Šubić, Mubere Pašić i mnogih drugih autorica.
– Večeras je Muzej književnosti mjesto otpora, mjesto sjećanja na one koje su izbrisane i koje su svojim djelovanjem i radom omogućile da mi danas budemo ovdje – kazala je Kalamujić i za kraj pročitala pjesmu “Feministička oda” poljske pjesnikinje Julie Hartwig koju je prevela Marina Trumić.