Krajem godine reprint prvih izdanja Alije Nametka

Ponovno štampanje prvih izdanja djela bosanskohercegovačkog pripovjedača Alije Nametka koji je preminuo na današnji dan, 8. novembra 1987. godine, moguć je krajem godine.

Alija Nametak se bavio skupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe, a poznata su njegova djela ”Bajram žrtava” (1931.), ”Dobri Bošnjani“ (1937.), ”Ramazanske priče” (1941.), ”Za obraz” (1942.), ”Mladić u prirodi” (1943.), ”Dan i sunce” (1944.), ”Abdullahpaša u kasabi” (1945.), ”Trava zaboravka” (1966.), ”Tuturuza i šeh Meco” (1978.) te ”Sarajevski nekrologij“ (1994.).

Njegov sin, turkolog, profesor emeritus Fehim Nametak, za Anadolu Agency (AA) govorio je o životu, ali i stvaralaštvu pisca.

Sjećajući se Alije kao oca, rekao je kako veće uspomene za oca veže tek od 11. godine, jer je bh. pisac prethodno izdržavao zatvorsku kaznu.

”Ja bih ga posebno želio predstaviti kao oca, kao jednog finog, nježnog, prijatnog čovjeka koji nije vršio nikakvu prisilu na svoju djecu, koji nas je odgajao na jedan najprijemčiviji način. Moram napomenuti da ga kao oca mogu intenzivnije pratiti tek od 11. godine, kada je on izašao iz zatvora”, rekao je Nametak koji je dodao kako mu je otac čak u početku bio strani čovjek, neko ko je došao u njihovu porodicu kada je njegova majka odgajala četvero djece, tri kćeri i sina.

Dodao je kako mu je otac u početku bio neobičan i stran, jer je još uvijek bio dječak, ali da su se s vremenom dobro uklopili.

”Mislim da je, da ne pretjerujem, bio idealan otac, kao roditelj, kao prijatelj, kao neko što može biti ustvari samo otac”, rekao je.

– O Aliji Nametku postojala ”zavjera šutnje” –

Fehim Nametak, koji je i sam profesor književnosti, osvrnuo se i na književno stvaralaštvo Alije Nametka.

”Kad se radi o ocjenjivanju književnog djela svog oca, to je vrlo teško. Naravno, neke njegove priče, ne sve, čitao sam i po deset puta i uvijek su na mene ostavljale tako snažan i dubok utjecaj, utisak. Mislim da je napisao ono što je želio. Mislim da je predstavio našu sredinu, bosanskohercegovačku sredinu, posebno sredinu Sarajeva i sredinu Mostara, Stoca, krajeva gdje je živio i boravio na jedan topao, prijemčiv način, prijateljski, s ljubavlju prema ljudima, prema običnim ljudima koje je predstavljao, s njihovim svim problemima, tugama, radostima…”, rekao je Nametak.

Dodao je kako smatra da su prve priče njegovog oca ustvari i najuspjelije.

Profesor je rekao kako je i sam Alija Nametak, koji je bio urednik “Novog Behara” (40-ih godina prošlog stoljeća, op.a.) govorio kako pojedine priče koje je pisao kasnije, pod pritiskom brzine i vremena, nisu vrhunske, jer je po potrebi i mnogo narudžbi radio na brzinu, pa nije imao vremena da usavrši pripovjedanje.

”Sve u svemu, mislim da je njegovo pripovjedačko djelo vrlo uspjelo, korisno i zanimljivo, a nadam se i da će još dugo imati svoje čitatelje“, rekao je profesor.

Ipak, kako dodaje, njegov otac je dugo vremena bio neshvaćen, a smatra da su uzrok tome politički razlozi.

”Dugo je vremena, naročito poslije rata, pa može se reći i do ovih naših vremena, negdje do 90-ih godina potiskivan negdje u zapećak. Naime, postojala je o njemu jedna ‘zavjera šutnje’. To je mnogo opasnije za jednog pisca, za jednog javnog radnika, čovjeka, nego najoštrija kritika”, rekao je Nametak.

Kazao je kako je zahvalan onima koji su kritički pisali i pišu o njegovom ocu.

Smatra da je šutnja najefikasnija borba protiv jednog pisca, odnosno da se piscu ne dozvoljava da govori ili da se njegova djela spominju, odnosno da se ”ukloni sa scene”.

Izjavio je kako je riječ o političkoj borbi određenih krugova, kojima ideološki nije odgovaralo ono što je Alija Nametak pisao i kako je djelovao.

– Projekti objavljivanja sabranih i izabranih djela –

Rekao je kako i dan-danas ima onih koji Aliju Nametka ”imaju na zubu” i da rade na tome da minimiziraju njegova djela.

”Neće to uspjeti ni u kom slučaju, jer njegova djela se i dalje štampaju. Postoje i dalje projekti da se objave i sabrana i izabrana njegova djela. U ovom trenutku je u planu, možda do kraja godine će već izaći reprint njegovih prvih izdanja, prvih zbirki pripovjedaka koje je objavio 30-tih godina, a to su ‘Bajram žrtava’, ‘Dobri Bošnjani’, ‘Za obraz’ i druge zbirke pripovjedaka”, rekao je piščev sin.

Izjavio je kako je njegov otac nastojao prenijeti tradiciju bošnjačkog, muslimanskog načina života, moral, širokogrudost, nesebičnost i nešto gdje materijalne stvari nisu u prvom planu, već moralne i vjerske.

”On je mnoge stvari možda, mnoge svoje pripovijetke na neki način estetski manje dotjerao zbog toga što je želio da one budu neka pouka. To je bila angažirana književnost. Uvijek je to želio, da njegove priče budu i neka moralna pouka, pa i vjerska”, rekao je Fehim Nametak.

Kazao je kako je većina djela Alije Nametka štampana, izuzev jednog nedovršenog romana, koji bi nekad mogao biti objavljen u fragmentima.

Dio rukopisa i fotografija Alije Nametka poklonjen je Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, a jedan rukopis i nekoliko fotografija Fehim Nametak pokazao je ekipi AA.