Tri autora dočarala život Ilira u enciklopediji “Magični svijet Ilira”

Iz štampe je izašla enciklopedija “Magični svijet Ilira”, historija zaboravljene civilizacije, profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Amre Šačić Beća i Salmedina Mesihovića, te predsjednika Strukovnog udruženja “Bathinvs” Edina Valetovca.

U enciklopediji, koju je izdala Mladinska knjiga.d.o.o. Sarajevo, ilustriran je perod od 2000 godina – od 1500. godine p.n.e do 500. godine n.e., kada počinje srednji vijek.

U prvom dijelu knjige, kako su u intervjuu za Fenu kazali Mesihović i Šačić Beća, posebna pažnja posvećena je najslavnijoj etapi ilirske nezavisnosti – Agronovoj dinastiji. Čitatelj će imati priliku upoznati Ilire i njihovu državu kroz mitove o Kadmu i Harmoniji, i kralju Joniju. Na plovidbu Jadranskim morem, čitatelja će provesti slavni Argonauti i legendarni grčki junak Diomed, pobjednik trojanskog rata.

Drugi dio knjige prati jedan od najuzbudljivijih perioda historije jugoistočne Evrope – borbe autohtonog stanovništva i rimskih osvajača. Detaljno su opisane krvave borbe Histra, Japoda, Desitijata i drugih naroda, protiv višestruko jačeg neprijatelja. Čitatelj može steći jasnu sliku o želji za nezavisnošću nekadašnjih stanovnika prostora na kojem mi danas živimo.

U trećem dijelu knjige, ljubitelji historije imaju priliku saznati kako su ondašnji ljudi prije dvije hiljada godina prihvatali tekovine rimske civilizacije, postepeno postajući dio nje. U skladu s tim, detaljno je objašnjena problematika rimske uprave, komunikacije i ekonomije u ilirskim provincijama Dalmaciji i Panoniji.

Četvrti dio knjige uvodi čitatelje u jedan od najturbulentnijih perioda, kada Rimom vladaju carevi rođeni na prostoru zapadnog Balkana, te se zbog njihovog porijekla pamte kao “ilirski carevi”.

Za Mesihovića je rad na knjizi bio izuzetno izazovan, ali i inspirativan.

– U našoj državi, regionu, u svijetu općenito, ne postoji enciklopedija posvećena Ilirima. Ilirski svijet je prva historijska etapa naše države i čitavog područja Balkana, od Alpa do Jonskog mora, od Jadrana do Dunava. Spoznati Ilira u sebi, dodaje on, znači spoznati dijete u sebi. Mi nosimo njihovo naslijeđe i važno je da provirimo u prošlost koja je zanemarena. Ne samo u BiH nego i okruženju – navodi Mesihović.

Iliri su bili zajednica koja je naseljavala prostor od Jadranskog mora, a neki izvori kažu do Dunava. Njhovo postojanje, pojašnjavaju profesori Mesihović i Šačić Beća, je arheološki dokazano.

Ilire tretiramo kao skupinu različitih etničkih zajednica, kao Slavene ili Germane danas. Ne možemo govoriti o jednom narodu, već o zajednicama koje čine jedan etnički korpus. Oni su arheološki potvrđeni kroz materijalnu kulturu, nalaze njihovih grobova, predmeta iz svakodnevne upotrebe, epigrafskih spomenika, ali i na osnovu toga što su antički pisci pisali o njima.

Tako da već od 2. stoljeća p.n.e. pa do današnjeg vremena znamo o njima. O njima su pisali i grčki mitografi, a pojavljuju se i u čuvenim epovima Ilijada i Odiseja.

Čitav niz dokaza njihovog postojanja, kaže Šačić Beća, je za historičare neuputno, samo što je ranije bilo zanemareno, jer je fokus bio na slavenskoj historiografiji, budući da se država u kojoj smo živjeli prije 50-tak godina se zvala Jugoslavija, pa se više izučavala ta strana historije.

– Iliri su nepravedno tretirani kao kulturna baština Albanije, kao historijsko naslijeđe Albanaca, ali to nije tako. Historijski izvori potvrđuju da najviše zajednica koje pripadaju Ilirima poimenično znamo na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Tako da možemo kazati da je to jezgro teritorija koje su naseljavali Iliri – istakla je ona.

Nisu mogli izumrijeti, dodaje, i smiješno bi bilo pretpostaviti da ulaskom Slovena, sve te zajednice koje su naseljavale prostor današnje Crne Gore, Hrvatske, dijela Srbije, čak neki smatraju i dijela Slovenije, da su se naselili u Albaniju. To je nemoguće, tvrdi Šačić Beća, već su se Iliri akultivisali sa drugim zajednicama koje su tu došle i na neki način žive kroz naše naslijeđe.

– Ali možemo pretpostaviti da po dosadašnjim rezultatima, najveći dio stanovništva BiH, oko 80 posto Bosanaca i Hercegovaca imalo je po muškoj liniji, potomka koji je ovdje živio u ilirsko doba – istakla je ona.

Encikpoledija je rađena na osnovu historijskih izvora, arheoloških, etnografskih, antropoloških i etnoloških, a uskoro će biti rađena i DNA analiza.

Knjiga je pisana na bosanskom jeziku, dostupna je široj čitalačkoj publici, iako je fokus na prostor BiH, značajan prostor zauzima i regija. Posebna zanimljivost je dio teksta posvećen Crnoj Gori u kojoj se trenutno vode arheološka iskopavanja dvorca ilirske kraljice Teute. Istraživanja vodi arheolog Dejan Gazivoda koji je, ekskluzivno za enciklopediju, ustupio fotografije i tekst.

To je, kažu profesori, najbolje sačuvana ilirska palata, a najbolje sačuvani ilirski grad je Daorson, kod Stoca.

Posebna je zanimljivost komparacija sadašnjosti i prošlosti, naročito imena, način sahranjivanja, predrasude. I danas se djeci nadijevaju imena Teuta, fudbalski klub u Albaniji nosi to ime. Zanimljivo je i to što su Iliri bili skloni pijenju alkohola.

Mnoge biljke nose naziv po ilirskim kraljevima, kao što je biljka Gencijana, na albanskim novčanicama je lik ilirskog kralja Gencija.

Također je u enciklopediji prikazan i način kako su se žene porađale, kakav je bio položaj žena u društvu, a kako kaže prof. Mesihović, bio je bolji nego u susjednom helenskom, grčkom svijetu.

Žene su imale određeni stepen slobode, Teuta je bila regentica, što je, u to vrijeme, bilo nezamislo za grčku ili rimsku republiku, protiv koje je ona ratovala. Vladari su i tada mogli imati više žena. Žene su bile konzervativnije, teže su prihvatale promjene, odnosno, u to doba, latinsku kulturu, kada su rimljani okupirali te prostore. Njihova imena su se duže zadržavala u odnosu na muška.

Također, žene u vrijeme Ilira su se tetovirala, a i danas u srednjoj Bosni žene se tetoviraju. Priča se da je Ganga, pjesma iz Hercegovine, igranje kola prikazano je na spomenicima. Selo koje se zove Deuriti kod Jajca, tako se zvao i narod koji je naseljavao taj prostor. U našoj onomastici, nadimci idu na “O”, Pero, Mujo, to je baština ilirskog jezika. Dalmati su bili ilirski narod i po njima današnja Dalmacija nosi to ime. Svi nazivi rijeka su ilirski, Neretva, Drina, Sava, izuzev Une.

– Prihvatanje ilirske prošlosti ne negira druge identitete, slavenske na primjer. To je nadogradnja, stoga je u nauku uveden novi termin a taj je “Iliro-Sloveni” – zaključuju autori enciklopedije “Magični svijet Ilira”, profesori Amra Šačić Beća i Salmedin Mesihović, u intervjuu za Fenu.

Knjiga je obogaćena ilustracijama poznatog bosankohercegovačkog ilustratira, akademskog umjetnika Emira Durmiševića, koji je prateći inpute autora, dao značajan pečat knjizi vizualno predstavljajući činjenice iz ilirske historije kako bi dočarali i Ilire uveli u svijet naše svakodnevnice.

Ideja projekta je potekla od direktora i glavnog urednika izdanja Adnana Ćatovića, koji je pozvao profesore da široj javnosti predstave projekt, a stručnu ocjenu o knjizi dali su univerzitetski profesori Adnan Kaljanac i Almir Marić.