Tataragić: Filmom “Šavovi” htjela sam dati glas onima koji ga nemaju

Elma Tataragić jedna je od najtraženijih scenaristica na Balkanu. Dva filma, za koje je pisala scenarij – “Šavovi” i “Bog postoji i zove se Petrunija” – ove godine su prikazani na Berlin filmskom festivalu na kojem su osvojili i nagrade. Također je i dugogodišnja selektorica za igrani i kratki film na Sarajevo film festivalu (SFF).

Nedavno je Američka filmska akademija imenovala SFF festivalom koji svoje pobjedničke filmove u kategoriji kratkog filma kvalificira za prijavu za nagradu Oscar.

RSE: Američka filmska akademija, imenovala je SFF, festivalom, koji svoje pobjedničke filmove, u kategorijama kratkog filma, kvalificira za prijavu za nagradu Oscar. Time je SFF u rangu sa prestižnim svjetskim filmskim festivalima poput Berlina, Cannesa, Locarna i drugih. Što za Vas znači sve ovo?

Tataragić: Prije svega, to znači jako puno za naše autore, za producente koji dolaze sa kratkometražnim filmovima u naše selekcije, a to su selekcije za takmičarski program za kratki film i selekcija Evropskog kratkog filma, odnosno European short. To je za producente i autore jako značajno zato što dobivaju priliku da svoje filmove kandidiraju za nagradu Oscar u kategoriji kratkog filma, a bez prethodnog uslova da distribuiraju te filmove u SAD-u, kako je inače u toj kategoriji naznačeno.

Mi, koji se bavimo filmom, znamo koliko je teško distribuirati igrani dugometražni film u SAD-u, a kratki film posebno je teško. Samim tim, za naše producente, za sve naše autore je bilo izuzetno teško pristupiti uopšte ovoj kategoriji. Ovo će ipak to u mnogo čemu olakšati.

RSE: Da li se ovako nešto može dogoditi i sa igranim filmom, u smislu da se igrani filmovi sa SFF-a, kandidiraju i za nagradu za najbolji strani film u kategoriji Oscara?

Tataragić: Svaka kategorija ima svoja pravila. Oscar za najbolji strani film ima svoja pravila, koja su potpuno drugačija. Festivali ne nominiraju, niti kandidiraju filmove za tu kategoriju, već svaka država ima određenu udrugu, udruženje, asocijaciju, instituciju koja to radi u ime te države. Tako da su to potpuno različite kategorije.

Ono što je bitno za kategoriju dugometražnog igranog filma jeste da nije potrebna ranija distribucija filma. Prema propozicijama, recimo za BiH, je Udruženje filmskih radnika institucija koja je priznata od strane Američke akademije kao institucija koja šalje kandidata ispred BiH. Film koji komisija ispred Udruženja filmskih radnika odabere ne mora biti u distribuciji, već ima obezbjeđenu projekciju tokom oktobra i novembra mjeseca u Los Angelesu.

RSE: Jako uspješna godina za Vas u scenarističkom smislu. Dva filma, za koja ste pisali scenarij, prikazana su na Berlin film festivalu na kojem su osvojili nagrade. Riječ je o filmovima “Šavovi” i “Bog postoji i zove se Petrunija”. Kako je bilo u Berlinu i kako je tamošnja publika i kritika ocijenila ove filmove?

Tataragić: Filmovi su jako dobro prošli, i od strane obične publike, i od strane kritike, i od strane kolega, što je meni posebno bitno i dragocjeno. Oba filma su osvojila po dvije nagrade na Berlinu i oba filma su jako dobro nastavila svoja festivalska putovanja.

“Šavovi” su nakon Berlina osvojili još nekih devet nagrada do sada, u protekla dva mjeseca. “Pertunija” je također osvojila nagrade gdje god je prikazana. Gdje god su prikazani filmovi na neki način su obilježili te filmske festivale. To je tek početak za put ovih filmova, a nadam se da će i naša publika moći pogledati ove filmove tokom SFF-a.

RSE: Oba filma bit će prikazana i na ovogodišnjem Pula film festivalu u kategoriji manjinske koprodukcije?

Tataragić: Najdragocjenije je da publika vidi film i da publika reaguje na te filmove. Mene uvijek raduje i veseli susret sa publikom i volim čuti njihove reakcije. Za sada su “Šavovi” prikazani na FEST-u. Što se tiče same regije, i u distribuciji u Srbiji je to prošlo jako dobro. Na FEST-u smo osvojili tri nagrade. “Petrunija” je bila u distribuciji u Sjevernoj Makedoniji i jako je dobro prošla. Trenutno je u distribuciji u Francuskoj. Bit će zanimljivo vidjeti i hrvatsku publiku i čuti njihovo mišljenje, nakon gledanja ovih filmova. To će biti vrlo brzo, u julu mjesecu.

RSE: Film “Šavovi” obrađuje poprilično kontroverznu temu, baziranu na istinitoj priči o novorođenim bebama nestalim u Srbiji. Kako ste zadovoljni, da li je film pokrenuo istrage o ovom slučaju u Srbiji?

Tataragić: Te istrage su već pokrenuli revnosni roditelji koji već godinama rade na tim slučajevima potpuno sami, bez ikakve pomoći i bez ikakve podrške. Bitno je da su udruženja koja se bave ovim slučajevima jako dobro reagovala na film. Na neki način, ovaj film je njima dao vjetar u leđa da nastave da se bore u toj groznoj, ali vrlo važnoj borbi, životnoj borbi, koja je iza njih, ali i ispred njih.

Cilj ovog filma jeste bio da damo glas onima koji ga nemaju. Onima koje niko ne primjećuje. Ovo je jedan ogroman slučaj, osobito u Srbiji, ali ne samo tamo. Ovakvih slučajeva ima i u BiH, i u Crnoj Gori. Iako je to ogroman slučaj, brojne porodične tragedije su u pitanju, jako se malo o tome govorilo. Nadamo se da će na neki način ovaj film pomoći, barem da skrene pažnju na ovu temu, na ove ljude, na ono što se desilo. Samim tim, nadamo se, da će i da upozori da se to prestane dešavati, da se to više nikada ne desi.

RSE: Približava se 25. SFF. I ove godine, veliko ime evropske kinematografije, u ulozi predsjednika žirija.

Tataragić: Da, zaista. Fantastično je da Ruben Ostlund dolazi u Sarajevo i to baš da predsjedava žirijem za takmičarski program za igrani film. Mi se uveliko pripremamo za Festival, rekla bih da smo u nekoj finalnoj fazi priprema, barem što se tiče selekcije filmova. Gledamo filmove, marljivo radimo. Manje je od 100 dana do SFF-a i mislim da će to ponovo biti događaj koji će obilježiti ovo ljeto, ne samo u Sarajevu, ne samo u BiH, nego i u regiji. Za sada, što se tiče regionalne kinematografije, stvari zaista jako dobro stoje. Dosta je dobrih filmova, i iz uže i iz šire regije. Velika je konkurencija za ulazak u sam program.

RSE: Da li trenutno pišete neki novi scenarij za neki novi film? Da li možemo neki Vaš tekst možda uskoro vidjeti i u teatarskoj predstavi?

Tataragić: Stalno pišem. Trenutno pripremam novi film sa Teonom Mitevskom, sa kojom sam radila film “Bog postoji i zove se Petrunija”. Prije dvije godine smo radili film “Kada dan nije imao ime”. Već neko vrijeme pripremamo novi film i već smo u nekoj finalno fazi pisanja scenarija. Radim na nekoliko projekata. Scenarista uvijek radi na više stvari, na više projekata.

Prostor teatra se meni kao spisateljici nije otvorio, bar ne u BiH, iako sam imala i nekoliko nagrađivanih i prevedenih tekstova. Ne kažem “ne”, teatar je također prostor gdje bih se mogla vidjeti, ali film je moja prva ljubav.