Spomen-soba Alekse Šantića u Mostaru čuva bogato nasljeđe (FOTO)

Povodom 150 godina od rođenja velikog mostarskog pjesnika Alekse Šantića u gradu na Neretvi se organizira niz aktivnosti i raznovrsnih sadržaja u znak sjećanja na njegov život i djelo, te pokreću inicijative za vraćanje imena mostarskoj gimnaziji (Gimnazija Mostar) i Ulici (sada Mile Budaka) koje su nosile ime po Aleksi Šantiću do posljednjeg rata.

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je spomen-sobu “Ostavština Alekse Šantića” u Ćorovića kući na Luci, gdje je autor nadaleko poznate pjesme “Emina” proveo posljednje dane života, te u razgovoru s čuvarima sjećanja na Šantića oživjela priče o velikom pjesniku i otkrila nezavidan položaj u kojem se danas nalazi lik i djelo Alekse Šantića u rodnom mu Mostaru.

Kustos Muzeja Hercegovine na Odjeljenju književnosti Aner Duraković ističe da je to odjeljenje formirano 1968. godine u Ćorovića kući na Luci pod okriljem Muzeja Hercegovina u povodu 100. godišnjice rođenja Alekse Šantića .

U tom periodu je, kako naglašava, pokrenuta inicijativa za niz drugih aktivnosti među kojima su “Šantićeve večeri poezije”, koje su prve održane 1969 godine. Također inicijativa je bila za postavljanje biste u Šantićevom parku u neposrednoj blizini, imenovanje gimnazije njegovim imenom i mostarske ulice.

Sve te aktivnosti bile su da bi se književniku, pjesniku, prevodiocu i uglednom građaninu Mostara dalo zasluženo mjesto koje mu pripada, a pola stoljeća nakon toga u gradu na Neretvi ponovno su inicijative iste kao i 1968. godine kojima se želi Aleksi Šantiću u rodnom Mostaru vratiti zasluženo mjesto.

“Danas Čorovića kuća na Luci i dalje pripada Odjeljenju književnosti Muzeja Hercegovine Mostar. Prostor dijeli sa Srpskim prosvjetnim kulturnim društvom ‘Prosvjeta’ tako da za sada ima u funkciji dvije postavke za posjetioce. To su spomen-soba Alekse Šantića i spomen soba Hamze Hume, koja je u pripremi. Osim toga, tu su biblioteke, prostor koji je predviđen za izdavačko-prepisivačku djelatnost i bašča koja se koristi za promocije izdanja i tokom Šantićevih večeri poezije“, kaže Duraković.

Kuću u kojoj je zadnje dane proveo slavni mostarski pjesnik posjećuju više učenici iz regije nego grada na Neretvi, jer je razina kulture na jako niskom nivou.

„Mi nismo zadovoljni interesovanjem učenika, pogotovo mostarskih škola. Mi imamo najavljenih posjeta učenika širom bivše Jugoslavije, nije to neki veliki broj, ali imamo škole ili koje nose ime Alekse Šantića širom biše Jugoslavije ili sekcije iz pojedinih škola iz kojih dolaze učenici organizovano i žele da posjete kuću u kojoj je proveo zadnje dane svoga života“, priča Duraković.

Ti učenici, kako naglašava, jako mnogo znaju o liku i djelu Alekse Šantića i rado recitiraju njegove pjesme, što je, kako ističe, u Aleksinom domu uvijek prelijep prizor, kao i njihovo fotografiranje uz bogatu ostavštinu velikog mostarskog pjesnika.

„Ovdje je u principu postavljeno sve iz zbirke iz Muzeja Hercegovina koja se zove ‘Ostavština Alekse Šantića’. Ona je razvrstana prema vrsti, tako da imamo fotografije, dokumente, imamo prevodilaštvo kao njegov segment i dopisi, pisma i razglednice, korespondencija s književnicima onoga perioda, s izdavačkim kućama, imate pisma izdavačkim kućama u Češkoj i širom Evrope“, pojašnjava Duraković.

U spomen-sobi Alekse Šantića su izdanja njegovih knjiga koje su objavljene u vremenu kad je živio, te primjerci časopisa “Zora” koji je pokrenuo zajedno sa Svetozarom Ćorovićem u Mostaru, kao i rukopisi pjesama koje su objavljivane u nekim izdanjima, te njegov prepoznatljivi štap i radni stol da se dočara njegova stalna aktivnost.

“Mi smo tokom rada na njegovoj zbirci, poredeći vrijeme nastanka njegovih pjesama, nastanka njegovih prevodilačkih djela ustanovili da je bio aktivan također u komponovanju, bio je angažovan u glumačkoj grupi, radio je razne neke aktivnosti, mi smo jednostavno bili u pitanju non-stop od kuda mu vrijeme, kako je imao vremena da sve stigne. Tako da je tu prikazana radna atmosfera, jer zaista prema tome izgleda da čovjek nije nikako spavao, malte-ne da je non-stop nešto radio“, ističe Duraković.

Napominjući da je dobar dio zbirke uništen tokom rata, podsjeća da je bila druga prostorija u kojoj je bio krevet Alekse Šantića i njegova dnevna soba. To je sada u depou Muzeja Hercegovina, a nada se da će biti pripremljeno i vraćeno u funkciju.

Generalni sekretar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” u Ćorovića kući u Mostaru Goran Kosanić ističe kako su život i djelo Alekse Šantića i ostalih mostarskih pjesnika zapostavljeni kao i kompletna kultura, ali smatra da se treba boriti za dizanje kulture na puno viši nivo jer ona to zaslužuje.

„Mnogo puta su me pitali da li se Aleksa Šantić vratio u Mostar. Aleksa Šantić nikada svojim djelom i dušom nije otišao iz Mostara. Nije otišao iz duše ovih ljudi iz Mostara koji životom svojim garantuju da njegova djela i dalje vole. Međutim, napravljena je jedna ogromna nepravda. To oduzimanje Alekisne gimnazije, oduzimanje ulice Alekse Šantića, to je neminovno ružna greška koja je napravljena prema liku tog čovjeka. Greška koja, vjerujete, boli nas sve Mostarce. Iskreno se nadam, jer je ‘Prosvjeta’ pokrenula jednu malu inicijativu, da se gimnaziji vrati ime Alekse Šantića, međutim gradske vlasti teško da će to dozvoliti. Nadam se da ćemo uspjeti izboriti to, a pogotovu ulicu koja nosi ime (Mile Budaka) nekoga koga ne bi trebala da nosi, a ukradena je Aleksi Šantiću“, kaže Kosanić.

Sjećanje na Šantića, kako naglašava, čuva se kroz Šantićeve večeri poezije, Šantićev festival djece pjesnika, koji je pokrenut prije pet godina i okuplja mlade iz čitave regije.

No, žalosna je činjenica, ističe Kosanić, da djeca iz regije puno više znaju i poštuju lik i djelo Alekse Šantića nego djeca i jednog dijela Mostara, te da se pjesme o Aleksi više bilježe sa strane nego iz njegovog rodnog grada.
„Mislim da Aleka treba većim korakom da se vrati i u ovaj prostor i u ovaj grad, jer on je to zaslužio. On nas je učio i pokazao je svojim životom i svojom smrću kakav je ovo Mostar i kakav Mostar treba ponovno da bude, jedan jedini i jedinstveni grad. Aleksa je i svojom smrću to dokazao“, zaključio je Kosanić.

Povodom 150 godina od rođenja Alekse Šantića u Mostaru Srpsko kulturno i prosvjetno društvo “Prosvjeta” Gradski odbor Mostar, u subotu, 26. svibnja, organizira svečanu akademiju u povodu 150 godina od rođenja pjesnika Alekse Šantića.

Svečana akademija će se održati u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru u 20 sati.

SPKD “Prosvjeta” u Ćorovića kući će imati promociju knjige Alekse Šantića zajedno s “Prosvjetom” iz Sarajeva u junu te će organizirati posjetu grobu Alekse Šantića i polaganje cvijeća, kao i mlado pjesničko veče u bašti Ćorovića kuće gdje je mostarski pjesnik proveo posljednje dane života.

Aleksa Šantić bio je bosanskohercegovački i srpski pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela imali su Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji utjecaj imao je Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkog jezika. Pjesničku zrelost dostiže između 1905. i 1910, kad su i nastale njegove najljepše pjesme. To je vrijeme burnih društvenih promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima Šantić aktivno učestvuje.

Šantićeva poezija odiše snažnim emocijama i pokazuje pjesnika elegičnog tona i melodičnog izraza. Njegova ljubavna poezija razvila se pod jakim utjecajem bošnjačke ljubavne pjesme, sevdalinke.

Najpoznatije pjesme Alekse Šantića su “Emina” i “Ostajte ovdje”.