Skup “Kanon i pamćenje”: Važnost kulture i duha za narod

Na dvodnevnom naučnom skupu “Kanon i pamćenje: pola stoljeća “Kamenog spavača” Maka Dizdara, “Derviša i smrti” Meše Selimovića i “Pobuna” Derviša Sušića” koji je počeo danas u Sarajevu istaknuto je da za jedan narod nije bitno da obilježava samo godišnjice bitaka, pogibija i uspjeha ili neuspjeha svoje politike, nego i svoga duha i kulture.

Izjavio je to akademik Muhamed Filipović koji je dodao da sva trojica navedenih stvaralaca, svaki na svoj način i sa svojim specifičnim načinom izražavanja, predstavljaju vrhunac književnog stvaranja u općem smislu.

Ocijenio je koincidencijom da iste godine budu objavljena takva tri djela vrlo rijetka u južnoslavenskoj književnoj historiji, jer je riječ o djelima koja su dostojna Nobelove nagrade za književnost.

Predsjednik Matičnog odbora BZK “Preporod” Sanjin Kodrić rekao je da je 1966. jedna od najznačajnijih godina u historiji bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti jer se, jedno za drugim, pojavljuju ključna djela – “Kameni spavač” Maka Dizdara, “Derviš i smrt” Meše Selimovića i “Pobune” Derviša Sušića.

Potcrtao je da su ti tekstovi, nakon što su se pojavili u književnoj praksi, potpuno promijenili ono što je bio dotadašnji pejzaž književnog stvaranja, a snagom svojih književno-estetskih dometa su pomogli proces zvaničnog etabliranja ideje o zasebnom postojanju bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti.

Dijana Hadžizukić s Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru navela je da je prihvatanje “Pobune” trajalo duže jer su se i čitatelji i književna kritika puno više posvetili “Kamenom spavaču” i “Dervišu i smrti”, a predstavljale su ključni trenutak u opusu Derviša Sušića.

Pojasnila je da je važan i način na koji su “Pobune” napisane jer je riječ o poetizaciji proze i specifičnom lirskom pogledu na svijet, koji nije uobičajen u narativu.

Jasmin Hodžić s Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu pojasnio je da je Mak Dizdar u svom književnom djelu pokazao koliko je sam jezik važan za duhovnost, književnost i za društvo u cjelini, jer je radeći na “Kamenom spavaču” istraživao srednji vijek u Bosni i u tom djelu utjelovio jezik srednjeg vijeka u Bosni.

Dodao je da je Selimović na sličan način preko duhovnosti sufijske tradicije napravio intertekst s derviškim svijetom u romanu “Derviš i smrt”, dok je Sušić u “Pobunama” oživljavao svijet Bosne, tako da su sva trojica oživjeli kulturološki aspekt i svijest o Bosni.

Dvodnevni naučni skup organizirali su BZK “Preporod” i Bošnjački institut – fondacija Adila Zulfikarpašića kako bi, s distance od 50 godina, ponudio savremena razumijevanja navedenih djela i njihove uloge u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj književnosti i kulturi.