Sijarić: Bez svakodnevne brige, 50 posto zbirki Muzeja bi propalo

Uprkos konstantnom i maksimalnom trudu uposlenika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine uloženom u održavanje zadovoljavajućeg nivoa rada te institucije, u muzeološkom i naučnom smislu, ona i dalje djeluje u izuzetno teškim uslovima u odnosu na evropske standarde, koji se prvenstveno odnose na infrastrukturne i finansijske.

Ta najstarija muzeološka institucija u BiH baštini bogatu i neprocjenjivu građu kulturno-historijskog naslijeđa cijele države, a svakodnevno se bori za uslove koji se u evropskim zemljama i ne dovode u pitanje. Njegovi depoi broje nevjerovatnih tri miliona eksponata, što je zadivljujuće u usporedbi sa francuskim Louvreom koji se može podičiti sa nešto više od pola miliona eksponata. Oni zahtijevaju svakodnevnu i permanentnu pažnju u održavanju, pored obimne naučne djelatnosti kojom se Zemaljski muzej također bavi.

Direktor Muzeja Mirsad Sijarić u razgovoru za Fenu govori o mnogim segmentima rada te institucije i problema s kojima se suočavaju, ali i pomacima koje ipak uspijevaju napraviti. Problem infrastrukture koja je u iznimno lošem stanju navodi kao primarni problem i urgentan za riješiti. On direktno utiče na stanje depoa.

U njima se čuva čak 99 posto ukupnog muzejskog fundusa, dok je samo nešto manje od jedan posto vidljivo posjetiocima i izloženo u muzejskim zgradama.

Velike su površine za skladištenje, navodi Sijarić, manji broj depoa je u perfektnom stanju, neki od njih su solidni, a znatan broj u katastrofalnom stanju. Procjena je da su potrebni milionski iznosi kako bi se oni doveli u idealno stanje. Stoga, pokušavaju srediti jedan po jedan, u skladu sa novcem koji dobiju od partnera. Muzej ima veliki problem sa vlagom, blizu je Miljacke i okolnog potoka, a kako se depoi najvećim dijelom nalaze u podrumskim prostorijama izloženi su djelovanju atmosferalija i vlage, što zahtijeva ozbiljne zahvate.

Studija Federalnog zavoda za zaštitu spomenika koji je nadležan za nacionalne spomenike procjenjuje da je za završetak osnovnih infrastrukturnih projekata u Muzeju potrebno deset miliona KM. To ne uključuje modernizaciju.

Sijarić podvlači da muzejski kompleks čine stari objekti koji su preživjeli više ratova, a u posljednjem je bio direktna meta i oštećenja su ogromna.

– Da nema svakodnevne brige radnika, 50 posto zbirki bi do sada propalo. Tu nema nikakve dileme. Posebno su ugroženi predmeti organskog porijekla – koža, drvo, tekstil, životinje (prirodnjačke zbirke). Borimo se da održimo minimalne uslove, ali zaista to ne možemo da radimo sami. Usporedbe radi, Louvre kao nacionalni muzej Francuske ima godišnji budžet sto miliona eura i barem pola budžeta ulažu u restauraciju i konzervaciju. Naš godišnji budžet je 400.000 eura, a za 2018. godinu još nismo dobili pola tog iznosa – ističe on.

Podvlači da posjetioci u izloženom prostoru vide manje od jedan posto artefakata, koji su “izbor izbora” najvažnijih stvari.

– Imamo stotine hiljada predmeta koji imaju inventarni broj na sebi, neki su stari dvjesta miliona godina, a neki sto godina. Svake godine se pripremaju nove izložbe i radi se sa tim depoima, ali naše zbirke služe za naučna istraživanja. Bilo bi nam potrebno 25 ovakvih muzeja da izložimo sve što imamo – naglasio je.

Muzej je uspio dobiti određena sredstva kako bi sanirao prioritetne probleme. U ovoj godini bi trebali biti završeni osnovni infrastrukturni radovi na zgradi Odjeljenja za arheologiju, istočni paviljon, prostor gdje će biti stalna izložbena postavka “BiH u prahistorijsko doba”. Radovi na krovu te zgrade već traju, a finansiraju se iz Fonda američkih ambasadora. Planirano je da budu završeni do kraja novembra, nakon čega će početi obnova unutrašnjih zidnih površina i slikarstva u istom objektu. Uslijedit će prilagodba prostora za tu izložbu, najveću koju Muzej ima. U poslijeratnom periodu Muzej nikada nije imao sredstva da se taj prostor obnovi jer je riječ o milionskim iznosima.

– Potom je tu cijela lista prioriteta, uglavnom se odnose na infrastrukturu. Najurgentnija stvar je izmjena elektroinstalacija u cijelom Muzeju. U okviru ovog američkog projekta zamijenili smo manji dio njih, ali one su u katastrofalnom stanju i to je direktna opasnost za požare. Pokušavamo da osiguramo sredstva za to, a riječ je također o iznimno velikim iznosima – ističe Sijarić.

Sredstva koja je Muzej dobio od klirinškog duga u iznosu od 500.000 KM usmjerit će za zamjenu dijela stolarije, jer je za cjelokupnu potrebno oko milion KM. Kao nacionalni spomenik Muzej ništa ne može raditi bez dozvole, a svaki prozor mora biti identičan postojećem, iz vremena prije 1912. godine.

Dio tih sredstava bit će namijenjen i zamjeni dijela elektroinstalacija, te izmještanju čamca iz Donje doline, najvećeg muzejskog eksponata, dugog 13 metara i starog oko 3.000 godina.

– To je ogroman poduhvat u koji se niko nije usudio da uđe više od stotinu godina. Sada smo prisiljeni da to uradimo jer je stanje broda vrlo loše, a ujedno pripremamo novi postav izložbe te bi pozicija čamca trebala da se promijeni. Konzervacija i restauracija u toku je već više od godinu dana, a rade ga isključivo stručnjaci Zemaljskog muzeja, uz savjetodavnu pomoć restauratora iz Italije – ustvrdio je on.

Izmjena stalnih postavki u muzejima se radi svakih 25, 30 ili 50 godina, zavisno od oblasti, a tu su i privremene izložbe u okviru određene teme, koje traju mjesec ili dva. Zadnje tri godine Muzej prosječno priredi oko 20 privremenih izložbi, domaćih i gostujućih, a ujedno i sam gostuje u drugim zemljama – ove godine u Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji.

Također, pokrenuta je i saradnja sa francuskim Louvreom, kroz radionice sa njihovim stručnjacima o temi inventara i depoa. Riječ je o dugoročnim projektima, a Sijarić će uskoro posjetiti Pariz gdje će se osim posjete Louvreu uvezati i sa Prirodoslovnim muzejom, jednim od najvećih te vrste u svijetu.

Zemaljski muzej BiH i dalje djeluje u neriješenom pravnom statusu, a Sijarić podvlači da u tom pravcu nisu napravljeni nikakvi ozbiljniji pomaci. Tvrdi da je riječ samo o nedostatku dobre volje, a jedina promjena na bolje je da su u odnosu na zadnjih četiri-pet godina dobili značajnije “finansijske injekcije” koje su Muzeju omogućile da nastavi s radom nakon otvaranja 2015. godine.

Na hipotetički upit da li bi prihvatili opciju da muzej bude pozicioniran na nižem nivou, a ne državnom, on je stava da to ne treba uraditi, jer je riječ o vodećem muzeju u BiH, a da se pitanje njegovog finansiranja može posmatrati nevezano za to pravno pitanje.

– U krajnjoj liniji, ako bi birali između toga da muzej nema nikakvo finansiranje ili da bude na bilo kojem drugom nivou, naravno da bi izabrali da spasimo suštinu muzeja. Međutim, lično mislim da bi to bila katastrofa, jer bi time otvorili put za njegovo dalje urušavanje i to ne bismo trebali dozvoliti – mišljenja je Sijarić.

On naglašava da se neriješen pravni status direktno odražava i na mogućnost Muzeja da aplicira na evropske fondove za kulturu, što su u početku intenzivnije radili, a sada sve manje. Razlog za to je da svi takvi fondovi zahtijevaju, osim dosta komplikovanih procedura koje nisu nesavladive, dokaz da institucija ne duguje nikome ništa. Zemaljski muzej je dužan Poreznoj upravi, jer se taj dug izmiruje kroz isplaćivanje plata uposlenicima, a narednu će dobiti za august 2015. godine.

Također, potrebno je dostaviti i dokument o tačnoj definiciji ustanove, što Muzej nije u mogućnosti uraditi zbog neriješenog statusa.

Kada je riječ o posjetama, u ovoj godini će one biti na nivou prošlogodišnjih – 90-100 hiljada posjetilaca. Smanjuje se broj organiziranih posjeta škola, a raste broj turista. Sijarić smatra da je tragično što škole više nisu obavezne na posjetu Muzeju, ocjenjujući da država treba imati određeni vid prisile u obrazovanju društva. Navodi da je pokušao sa ministrom obrazovanja KS tu obavezu vratiti u nastavni plan i program, ali on nije pokazao interesovanje da na tom planu interveniše.

Zemaljski muzej BiH pored muzeološke, obavlja i obimnu naučnu i izdavačku djelatnost te projekt digitalizacije.