“Ravna ploča” zeničkog BNP-a otvara 35. susrete kazališta/pozorišta

Prethodne dvije godine, Bosansko narodno pozorište Zenica je bilo apsolutni pobjednik Susreta kazališta/pozorišta BiH u Brčkom, te je tako na 33. susretima predstava „Drang nach Westen“ u režiji Lajle Kaikčije osvojila čak šest prestižnih nagrada, a kao najbolju ju je proglasio Stručni i Žiri publike. Bosansko narodno pozorište Zenica je sa svojom predstavom „Moja Fabrika“ prema knjizi Selvedina Avdića i u režiji Selme Spahić, prošle godine, osvojilo tri nagrade na 34. regionalnim susretima u Brčkom, među kojima je i ,,Zlatna statua” za najbolju predstavu u cjelini.

Ovogodišnje, 35. susrete kazališta/pozorišta BiH u Brčkom, u četvrtak, 15. novembra, Bosansko narodno pozorište Zenica otvara predstavom „Ravna ploča“ autora Dragana Komadine i u režiji Lajle Kaikčije. U okviru Takmičarskog programa 35. susreta kazališta/pozorišta BiH, bit će odigrane predstave iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Predstava ,,Ravna ploča” premijerno je odigrana 7. maja, u znaku obilježavanja 40 godina useljenja u sadašnju zgradu zeničkog BNP-a, čime je kao festivalska premijera otvorila i Takmičarski program 17. festivala bosanskohercegovačke drame i autorskog teatra. Na ovom Festivalu, predstava je osvojila ukupno četiri nagrade i to dvije nagrade Stručnog žirija, kao i nagrade Novinarskog i Žirija publike.

Prema riječima rediteljice, ova predstava govori o sudbini žene u tradicionalnoj, konzervativnoj sredini, koja se nije uklapala u norme što ju je obilježilo i udaljilo od ljudi. Sa druge strane, ona govori i o prevelikoj majčinskoj brizi i ljubavi čiji učinci nisu uvijek dobri za dijete. Ponekad je, zaista, put do pakla popločan najboljim namjerama. U predstavi Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, pored zeničkih glumaca Nusmira Muharemovića, Roberta Krajinovića, Muhameda Bahonjića, Predraga Jokanovića i Zlatana Školjića, ansamblu se pridružila i Gordana Boban, prvakinja Kamernog teatra 55 Sarajevo, kojoj je u ovoj predstavi povjerena glavna uloga.

Scenografija i kostimografija je povjerena Sabini Trnki, a kompozitor predstave je Igor Kasapović. Za scenski pokret je bio zadužen Thomas Steyaert. Jezička saradnica u radu na predstavi je prof. dr. Naila Valjevac, koja je tekst adaptirala govoru područja Tomislavgrada.