Pušić: Štampanim medijima u BiH nedostaje karikatura

Rajko Pušić (70), najpoznatiji banjalučki karikaturista, kojem je prva karikatura objavljena prije više od pet decenija, za današnje štampane medije u Bosni i Hercegovini kaže da im nedostaje karikatura pogotovo kada se uzme u obzir da su fotografije političara uglavnom iste, a da karikature privlače pažnju.

Prva Pušićeva karikatura objavljena je u beogradskom “Ježu”, listu za humor i satiru. Poslao ju je nakon što je na putu iz Osnovne škole na kiosku primijetio izdanje “Ježa”, kupio ga i odlučio da pokuša da im pošalje svoje djelo. Crtanje je kaže “prepisivao od ujaka, a nakon slanja karikature najteže mu je bilo čekanje da vidi hoće li biti objavljenja. Nakon objave više je vježbao crtanje pa je svoje karikature odnio i u “Krajiške novine”, današnji “Glas Srpske”.

“Ušao sam u redakciju i kada sam vidio ko tu sjedi, koja banjalučka imena novinarstva, samo sam ubacio kovertu sa karikaturama i pobjegao”, prisjetio se Rajko Pušić.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) prisjetio se i kako su njegove karikatura objavljene u prvom sljedećem broju podlistka “Krajiških novina” posvećenom karikaturi, ali je on i nakon toga imao tremu, pa nije smio da ode u redakciju.

“Nekako su me pronašli i dobio sam rubriku i tako počeo. Kada sam otišao u Sarajevo na fakultet javio sam se u ‘Naše dane’, studentski časopis i ‘Oslobođenje’ i oni su prihvatili moju saradnju”, priča Pušić.

Po povratku u Banjaluku nastavio je da crta za sve banjalučke novine i televizije.

Priča da su za njega kritičari i recezenti rekli da je banjalučki karikaturista jer se nije bavio širom regijom, niti političkom karikaturom.

“Možda sam dvije – tri političke karikature nacrtao pa sam malo dobio po ušima, zapravo ne ja nego urednik. Više mi leže komunalne teme koje su zahvalne za crtanje”, kaže on.

Nakon privatizacije medija dobio je obavještenje od svih da se prekida saradnja, pa u posljednjih petnaestak godina karikature objavljuje na svom Facebook profilu, za koji kaže da je vrlo posjećen, obzirom da ima oko 300.000 “lajkova”.

“Bile su jedne novine prije četiri, pet godina i tražili su od mene da im nešto nacrtam. Nacrtao sam, malo sam dirnuo narodne poslanike u skupštini ove naše”, ispričao je Rajko Pušić i dodao da mu se nakon toga više nisu javljali.

Naglasio je da karikatura ne može biti afirmativna, nego mora biti satirična i ironična da ostvari svoj cilj, a da je u proteklim decenijama pazio i nikoga nije ni socijalno ni fizički uvrijedio ili povrijedio.

Pitali smo ga i kakav je osjećaj poslije decenija objavljivanja doći u situaciju da mediji ne objavljuju njegove karikature.

“Da ne budem jeftino sentimentalan, ali pravo me boli duša. Vidim šta se dešava oko mene, a nemoćan sam. Mogu ja da nacrtam ali kome. Jedino da lijepim po kestenju i po lipama banjalučkim, a onda bih vjerovatno dobio opomenu zbog remećenja javnog reda i mira”, kaže on.

U proteklih 55 godina, priča Pušić, bilo je situacija da ljudi nisu bili zadovoljni onim što je objavio, to nisu bile burne reakcije pa se nikada nije ni pokajao za nešto što je nacrtao jer je baveći se karikaturom stekao mnoge prijatelje. Radni vijek proveo je u banjalučkoj Opštini, odnosno Gradskoj upravi, bavio se i sportom, a mnoge njegove karikature vezane su za banjalučke sportiste.

“Žao mi je što niko se od mlađih ne javlja da kaže čika Rajko da mi pokažete barem elemente crtanja, jer smisao za humor se ne može naučiti. Šalim se da akademski slikar ima akademiju, glumci imaju pozorišnu akademiju, a karikaturisti nemaju fakultet, što je – to je”, kaže on.

Objasnio je da je smisao za humor najvažniji jer je potrebno od situacije koja nekome izgleda svakodnevna napraviti vic ili satiru, a da bude u granicama kulture i pristojnosti. Kaže i da je to u nekom hromozomu njegove DNK, pa mu je vjerovatno neki predak bio “šeret” kao što je i on.

Inspiracije mu ne nedostaje, dovoljno je da se u gradu “tri puta okrene i eto inspiracije.

“Inspiracije uvijek ima, ali ko će to da objavi, novine manje-više i televizije ili su privatne ili pod nečijim nevidljivim patronatom i kada bi objavio neku malo oštriju karikaturu, vjerovatno bi bilo puno bure i prašine ili bi se ukinule donacije i reklame. Neko bi reagovao sigurno”, kazao je on.

Za današnje novine kaže da liče na službeni glasnik, pune su teksta.

“Znam iz iskustva i to je sigurno da ljudi kada vide karikaturu automatski ih privuče. Fotografija nekog političara, ona je manje više ista, jedino ako ne pusti bradu i brkove da osvježi svoj lik, pa je to nešto novo, ali karikatura sigurno nedostaje”, rekao je on.

Na pitanje koliko su ljudi danas spremni da prihvate šalu na svoj račun Pušić je odgovorio da baš i nisu.

“U zadnje vrijeme, poslije ovog rata nesretnog, ljudi su, da ne budem sad sociolog i psiholog, napeti, tako da je bilo malih reakcija ili su sujetni ili su da kažem narodnim žargonom ‘živčani’, ali ne vjerujem da bi sad neko podnio tako lako neku kritiku, odmah to eksplodira”, rekao je Rajko Pušić.