Prvo predstavljanje knjige “Godine u vladavini ćilibara” Šemsudina Gegića u Gradačcu

Bosanskohercegovački pisac, dramaturg, pozorišni, televizijski i filmski reditelj Šemsudin Gegić prvi će put javnosti u ponedjeljak, 3. jula, na terasi Biblioteke “Alija Isaković” u Gradačcu, predstaviti svoju novu knjigu “Godine u vladavini ćilibara”.

Knjigu je, kako ističe, pisao pet punih godina i ima isto toliko urađenih verzija rukopisa.

-Proces nastajanja, pisanja knjige, naravno, nije bio svakodnevan, ali me u misaonom smislu nije napuštao jer je nastajao u posebnim uslovima, koje određuje i stvara moje liječenje od tumora pluća. Žanr je književni, a knjiga “Godine u vladavini ćilibara” podnaslovljena je kao romansirani film. Oni koji su imali priliku pročitati je, kažu: “Dok je čitate stičete dojam kao da gledate, ali doživljajno i sami učestvujete u nastajanju filma iz vaše vizure”. Za ovu moju knjigu, regionalno poznata i priznata teatrologinja i kritičarka Dragana Bošković iz Beograda je izuzetno pozitivnu recenziju završila riječima: “Ovo je poetsko, vanvremeno djelo. A poezija je istina ili nije ništa, kako nas uči Hegel”. Velika ocjena i preporuka za moje djelo i mene – kaže na početku razgovora za Fenu autor Šemsudin Gegić.

Promocije u bh. gradovima

O temi knjige, ali i poruci koja se šalje čitataljima Šemsudin Gegić kaže da kao autor/pisac i reditelj njegovim bilo filmskim, radijskim, pozorišnim ili književnim djelom ne šalje nikakve poruke. Ako ih i ima, kaže on, one su u samoj strukturi djela. Navodi da u razmjeni “kreativnih dobara” gledatelj ili čitatelj pronalazi ili dešifruje eventualne poruke, slobodno ih u svojoj mašti oblikujući, (ne)svjesno ih prihvatajući ili odbacujući. Ili, otkrivajući one latentne i njemu piscu nepoznate koje su ustvari i najbolje.

-Drugi recenzent knjige, evropski poznat i priznat filmski novinar iz Sarajeva Dževdet Tuzlić je stručni osvrt na moj “romansirani film” naslovio “Progovor jedne kamere: traganje i putokazi identitarnosti” i njime je veoma precizno odredio temu. Ovdje nije samo riječ o traganju za biološkim identitetom glavnog junaka i njegovih najbližih sap(a)utnika, već u širem kontekstu gledano – identitarnost, vrijeme, fabula, ambijent, zbivanje i atmosfera se odnosi i na Zemlju u kojoj se radnja romana događa, a nje više nema pa je novi/mlađi i čitatelji izvan naših međusobno razumljivih govornih područja mogu doživjeti kao izmišljenu. Ustvari, ona je, kao i njeni junaci, i sama uhvaćena u smolu ćilibara. I tu zarobljena u sjećanju svjedoči svom nekadašnjem postojanju – naveo je on.

Nakon promocije u Gradačcu, slijede promocije u Tuzli (4.7.), Sarajevu (6.7.), Visokom (10.7), Goraždu (17.7.) i Zavidovićima (23.7.). Autor ističe da to neće biti, uslovno rečeno, obične promocije. Ističe da ga je ogromno iskustvo koje je stekao u višedecenijskom književnom i multimedijalnom stvaralaštvu podučilo da su ona prava i najbolja književna, muzička, slikarska ili filmska djela ona koja su nastala u malim i nezavisnim produkcijama.

Hramovi knjiga

-Mainstream – “ono što je u modi” je za prijateljske veze, popularnost i zaradu novca. Takva moda je zavladala i u književnoj produkciji – izdavaštvu. Izdavačke kuće (čast izuzecima) zasnovane su na komercijalnim osnovama i piscima uzimaju i “dušu” i djelo, i zaradu. One izdavačke kuće koje imaju i svoje knjižare nerijetko dovode svog “kućnog” pisca u situaciju da za poklon prijatelju mora kupiti vlastitu knjigu. A te odabrane izdavačke kuće na evropskom primjeru osnovane bivaju za svoja izdanja sufinancirane od države, tj. Fondacije za izdavaštvo. Zbog svega toga lično mislim da biblioteke, javne ustanove-ti “hramovi knjiga”, koje se, podržavajući domaćeg pisca i kvalitetnu književnost, onako ispotiha bave i izdavačkom djelatnosti, trebaju biti birane od najboljih pisaca za izdavanje njihova djela i posebno za taj poduhvat biti više stimulirane od države u odnosu na IK-privatnu “radinost”. Najviše zbog toga sam se i odlučio već drugo moje književno djelo predati biblioteci (prethodno Dnevnik seobenog lica – Gradskoj biblioteci Zenica). Ovu knjigu sam povjerio Biblioteci “Alija Isaković” iz Gradačca, a njeno dizajnersko rješenje i štampanje je potpomogao izvrsni Pentagram d.o.o. Sarajevo – ustvrdio je Gegić.

On precizira da knjiga “Godine u vladavini ćilibara” unutar svog književnog sadržaja ima i drugi naslov “Mlađi od očevog kamena/nišana”. Za tu priliku, u dogovoru sa njegovim izdavačem, direktorom biblioteke Huseinom Kujrakovićem, za gradačačke ljubitelje pisane riječi režira i posebno multimedijalno veče “Tragom identitarnosti” u kojemu će promociju knjige obogatiti sa gostovanjem recenzentice Dragane Bošković, jednim njegovim autentičnim audio-zapisom radiofonske umjetnosti i projekcijom autorskog doku-filma poznatog u cijelom svijetu.

-Taj format promocije je tematski povezan i njega ćemo tokom mjeseca jula predstaviti i u Tuzli (Biblioteka Derviš Sušić), Sarajevu (Pozorište mladih), Visokom (Centar za kulturu i informisanje), Goraždu (Hotel Behar) i mojim rodnim Zavidovićima (Kulturno-sportski centar). Moji nadležni ljekari iz Milana, porodica i ja se nadamo da ću uspješno zdravstveno izdržati ovaj vrući ljetni ritam jer svaka prodata knjiga doprinosi nastavku moga liječenja – podvukao je.

Nasilno sagorijevanje emocija

Na kraju razgovora Šemsudin Gegić se dotakao njegovog dosadašnjeg književnog opusa, navodeći da mu je uz brojna radiofonska, pozorišna, tv i filmska djela, ova knjiga peto objavljeno autorsko književno djelo. Treće u zadnjih pet godina u kojima mu ljekari-onkolozi nisu dali saglasnost za bavljenje nekim složenijim poslovima i projektima.

-Kao dodatnu art-terapiju “propisali” su mi pisanje, kojim sam ja i počeo moju profesionalnu karijeru prije četrdeset godina. Tako su nastale knjige, već pomenuti “Dnevnik seobenog lica” (našao svoje mjesto u univerzitetskim i najvećim bibliotekama svijeta u New Yorku, Londonu, Vašingtonu, Podgorici, Cetinju, Berlinu…) i zbirka priča “Ne daju mi oči da šutim” u izdanju Časopisa Komun@ iz Podgorice. Meni je karcinom prvo napao emotivni sklop pa sam ja to “nasilno sagorijevanje emocija” pretvorio u pogonsko gorivo uz čiju sam pomoć svojim književnim i filmskim djelima za ovih pet godina “obletio” svoj dosadašnji život i skoro cijeli svijet. Hvala svima koji su u tom “letu” bili uz mene, a posebno hvala svima vama koji još uvijek na bilo kakav način pratite i podržavate moj stvaralački rad i borbu sa teškom bolesti. Vidimo se u domovini – zaključio je razgovor za Fenu Šemsudin Gegić, istaknuti višestruko međunarodno nagrađivani bh. pisac i reditelj Šemsudin Gegić sa privremenom adresom u Milanu, a prebivalištem u Sarajevu.