Veliki interes bh. javnosti
Promocija knjige “Svjedoci zla” Akifa Agića i Faruka Vele u Stocu
Pored autora, o knjizi će u Stocu, gradu čiji stanovnici se, uz Mostar i Gornji Vakuf, mogu smatrati najvećim žrtvama „udruženog zločinačkog poduhvata“ i „međunarodnog oružanog sukoba“ na tlu Bosne i Hercegovine, kako je to potvrđeno pravosnažnom presudom Haškog tribunala, govoriti Amer Đulić, predsjednik Udruženja logoraša Stolac
U organizaciji Udruženja logoraša Stolac, a nakon uspješnih predstavljanja u Mostaru i Gornjem Vakufu, promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Vele bit će održana subotu, 10. novembra u Šarića kući u Stocu, s početkom u 19 sati.
Serijal promocija ovog djela, koji je pobudio veliki interes bosanskohercegovačke javnosti, ali i u Hrvatskoj, posvećena je prvoj godišnjici presude u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“.
Pored autora, o knjizi će u Stocu, gradu čiji stanovnici se, uz Mostar i Gornji Vakuf, mogu smatrati najvećim žrtvama „udruženog zločinačkog poduhvata“ i „međunarodnog oružanog sukoba“ na tlu Bosne i Hercegovine, kako je to potvrđeno pravosnažnom presudom Haškog tribunala, govoriti Amer Đulić, predsjednik Udruženja logoraša Stolac, kao i drugi stradalnici, ugledni Stočani.
Inače, jedno poglavlje knjige pod naslovom „Predsjedničke Tuđman, danas u Stocu nema više nijednog muslimana“ direktno se dotiče dešavanja u gradu na Bregavi, a posebno detaljno su obrađeni logori tzv. Herceg-Bosne, uključujući i Koštanu bolnicu. Tamo se dosta govori upravo o onome što su preživjeli Stočani.
Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali direktno pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.
S obzirom na razmjere hapšenja u Hercegovini, na tim spiskovima spominju se upravo brojni stanovnici ovog hercegovakog gradića.
Autori, uz ostalo, pišu o ceduljicama Ismeta Ovčine, te o majici koja se i danas čuva u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida u Sarajevu, a na kojoj su svoja imena ispisali:
Dr. Mehmed Kapić, Adem Selimić, Mirsad Mahmutčehajić, Mirsad Brzina, Adem Obradović, Šaćir Šuta, Nazif Bašić, Alaudin Veledar, Hamdija Jahić, Zijad Demirović, Fikret Mrša, Sead Delalić, Eso Boškailo, Mufid Kajtaz, Mirsad Bešo, Dule Hadžiomerović Specijalac, Dževad Mujanović, Salko Marić, dr. Fahrudin Rizvanbegović, Ramiz Leto, Arif Zele, Halil Turajlić, Ekrem Veledar, Eso Šuta, Vladimir Fink…
U svojstvu aktera, svjedoka ili sudionika ili zvaničnika u djelu kojeg potpisuju Agić i Vele pojavljuje se i veliki broj ličnosti među kojima i oni iz Mostara, Stoca, Čapljine, kao što su: Emir Balić, Esad Boškailo, Mijo Brajković, Dijana Čuljak, Živko Budimir, , Mušan ef. Bećirović, Dijana Čuljak, Azra Penava, Saja Ćorić, Ramiz Tiro, Zijad Demirović, Enes Ratkušić, Esad Humo, Seid. ef. Smajkić, aktuelni mostarski muftija Salem ef. Dedović, Amor Mašović, Sanja Mulać i mnogi drugi iz Hercegovine.
„Svjedoci zla“, hronološkim slijedom, od nalogodavaca do izvršilaca, prate otvorenu agresiju vojske Republike Hrvatske i zločine Hrvatskog vijeća odbrane počinjene tokom rata na prostoru takozvane Republike Herceg-Bosne, što je konačno rezultiralo drugostepenom presudom na Međunarodnom sudu pravde u Hagu u slučaju „Prlić i ostali“.
Agić i Vele izvještajima „sa lica mjesta“ tretiraju najznačajnije, može se reći, ključne događaje, iz tog perioda bilo da je riječ o događajima sa prvih linija odbrane ili da je riječ o razgovorima sa svjedocima neposredno nakon davanja iskaza pred nadležnim sudskim instancama.
Sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine. U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne. Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.
Tekstovi koji u pravilu obiluju nepobitnim činjenicama pisani su u kraćoj izvještajnoj formi. U njima je primjetan obzir prema čitateljima koji i sami imaju iskustva iz perioda rata, i stoga su se suzdržavali od dužih i ličnih komentara na same činjenice.
Najduža poglavlja posvećena su ispovijestima vojnika koji su na tlo Bosne i Hercegovine poslani iz Republike Hrvatske i slučaj svirepe likvidacije oficira i vojnika IV korpusa iz zgrade „Vranica“ u Mostaru, koji još uvijek čeka svoj konačan epilog.
„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Penzionisani mostarski muftija Seid ef. Smajkić napisao je istakao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.
„Cijenjeni autori su na markantan način naslikali nacionalističko-fašističke pretenzije Tuđmana i Miloševića prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u njoj“, naveo je Smajkić.
