“Probajmo da svjetlost praznika upalimo unutar sebe, da razbijemo tamu neznanja i predrasuda”

Božić je kao i svaki veliki vjerski praznik vrijeme kada bi najprije trebalo da se okrenemo Bogu. Danas smo postali previše egocentrični, možda se isuviše okrećemo i posvećujemo sebi, na onaj pogrešan način, tražeći da ugodimo sebi. Božić je drugačije vrijeme. Praznik je to i dan koji pada u ovo zimsko vrijeme – noći su duge, mračno je, nedostaje nam svjetlosti i sunca. I onda to nadomjestimo ukrašavanjem, gradovi nam sijaju prazničnim sjajem – kazao je u razgovoru za Fenu povodom pravoslavnog Božića predsjednik Upravnog odbora SPKD “Prosvjeta” Sarajevo Dejan Garić.

Garić kaže da na badnje veče upalimo lampice, nalažemo badnjak i upijamo njegovu svjetlost, a sve to treba odražavati i Boga.

-S druge strane, ponekad zaboravimo da tu svjetlost upalimo u sebi. Zamislimo i probajmo da svjetlost praznika upalimo unutar sebe, da u sebi razbijemo tamu neznanja, predrasuda, sebičnosti… A onda će ta svjetlost izaći i iz nas, i širiti se svijetom – mišljenja je Garić.

On smatra da je pravi smisao Božića kada se suština useli u nas, a ne forma, i kada ta suština mijenja nas, a onda mi mijenjamo svijet.

-U tom slučaju i na takav način se treba posvetiti sebi, da se mijenjamo i budemo bolji ljudi. I naravno da kao takvi, bolji ljudi budemo i vodič drugima. Možda je u tome najbolje podsjetiti se Isusovih riječi koje je zapisao jevanđelist Matej – “Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti?”. Te soli ne treba previše, ali je esencijalna, ključna da sve oko nas ima svoj ukus, svoj smisao. I ako smo pozvani da budemo taj ključni začin – onda pazimo da ne obljutavimo – podvukao je.

O običajima

Govoreći o božićnim običajima, Garić ističe da su oni lijep dio svakog praznika, ali moramo dobro paziti da ti običaji ne postanu srž onoga oko čega se okupljamo.

-Ne kaže se uzalud da koliko sela, toliko i običaja – i svaki od njih se u nekim sitnicama razlikuje. Ne bih ulazio u priču o običajima, jer oni su ljudski proizvod, oni su nastajali sa vijekovima koji su prolazili. Prvi hrišćani nisu slavili praznike onako kako ih mi slavimo. Svaka generacija je ponešto dodavala, svaka nova kultura, svako novo podneblje donosilo je nešto svoje, i to treba čuvati kao dio narodne tradicije. Možda je jedan od najljepših običaja upravo onaj uoči samog Božića – kada se na Badnje veče nalaže Badnjak. I to je možda i najbolji primjer kako se običaji mijenjaju. Naši preci, ne tako davno, svi bez izuzetka su u svojim kućama, na svojim ognjištima, ložili Badnjak. I taj komad drveta je goreći i tinjajući bio simbol te svjetlosti koja nam treba u ovim danima, i njegove iskre su simbolizovale obilje koje su ljudi priželjkivali. Danas, u stanovima u kojima živimo, taj običaj je nemoguć. Zbog toga, simbolično unosimo hrastovu granu, kao dio tog običaja, a u portama crkvenih hramova se zajednički nalaže badnjak. Običaje trebamo čuvati, i oni će se mijenjati, kao i svaki ljudski proizvod, ali suštinu praznika, suštinu obilježavanja Isusovog rođenja trebamo čuvati neizmijenjenu i ne dozvoliti da ona ostane negdje u pozadini – podvukao je.

Govoreći o tome da se nerijetko može čuti “da nikad više vjernika a manje vjere”, Garić smatra da ne može niko od nas procjenjivati koliko je neko vjernik.

-Istina, deklarišemo se kao vjernici. Naša zemlja ima jedan od najvećih procenata vjernika, barem prema rezultatima popisa i istraživanja. Da li vjerujemo? To je pitanje na koje svako od nas treba individualno odgovarati -naglašava Garić.

Vrijeme praznika vrijeme je kad se približavamo jedni drugima, vrijeme je to probuđene blagosti.

Govoreći o tome da li postajemo bliži jedni drugima u prazničnom periodu, Garić je naveo da se za praznike nekako u nama probudi želja da budemo bliži jedni drugima.

Praznici nude blagost i dobrotu

-Moderno doba i savremene tehnologije su tu napravile pomak. Koliko god da su nas nekako virtuelno udaljile, pa smo postali otuđeniji, s druge strane pomažu nam da budemo u kontaktu, da budemo bliži sa dragim ljudima koji su i na drugom kraju planete – naveo je Garić.

On podsjeća da su nekada naši preci bili “osuđeni” na ljude koji žive u istom ili susjednom mjestu. I dalje od toga taj duh bliskosti nije išao.

-Danas možemo biti zajedno sa ljudima na bilo kom kutku ove planete, i to treba koristiti. Blagost i dobrota je nešto što praznici u nama bude. Svaki praznik, svake religije, propovijeda ljubav, mir i dobrotu. I u takvoj atmosferi, kada i filmovi koje u ove dane gledamo, muzici koju ovih dana slušamo, porukama kojima nas ovih dana obasipaju slušamo o dobroti i miru, onda se taj žar, htjeli mi to ili ne, probudi u nama. A mi imamo jedan zadatak – taj žar razgorjeti i raspaliti tako da gori kroz cijelu godinu, a ne samo u dane praznika – podvukao je u razgovoru za Fenu predsjednik Upravnog odbora SPKD “Prosvjeta” Sarajevo Dejan Garić.