SARTR
Premijera predstave “Moj sin samo malo sporije hoda” 8. decembra
Produkcija u Sarajevskom ratnom teatru bit će 18. produkcija ovog teksta autora Ivora Martinića u svijetu
U Sarajevskom ratnom teatru SARTR 8. decembra bit će premijerno izvedena predstava “Moj sin samo malo sporije hoda” autora Ivora Martinića, a u režiji Ivana Plazibata.
Drama Ivora Martinića “Moj sin samo malo sporije hoda” premijerno je izvedena 2011., a već 2012. godine je sarajevska publika, u okviru Festivala MESS, imala priliku pogledati predstavu nastalu prema ovom tekstu, u izvođenju hrvatskog pozorišta ZKM. Autor teksta je tom prilikom nagrađen Zlatnim lovorovim vijencem.
Produkcija u SARTR-u bit će 18. produkcija ovog teksta u svijetu.
– Predstava prati jedan dan u porodici gospođe Mije koja nastoji da organizuje sinu proslavu dvadeset i petog rođendana. Mama će napraviti tortu, tata će kupiti poklon, baka i sestra će pomoći mami, doći će i tetka i tetak, a sin će biti najsretniji na toj proslavi. Poslije će otići sa prijateljima da proslavi dvadeset i peti baš onako kako on želi. Tata će zagrliti mamu i svi će mirno zaspati. U tom snu će mama sanjati da je rođendanski dan prošao tako lako i da njen sin hoda. A mi taj san nećemo gledati. Branko ne hoda i nikad neće prohodati, i to je tako. Prilično jednostavno. I nije problem što on ne hoda, nego emotivno prihvatanje te činjenice. U tim obrisima stana koje vidimo na sceni, dešava se život, onaj kojem i mi najčešće prisustvujemo. Nisu sve porodice sretne. Nisu sve ni nesretne. Sve su i sretne i nesretne. I u tom nastojanju da život pretvore u nešto lijepo sa okolnostima kakve jesu, gledamo likove koje jako brzo zavolimo, upravo zbog toga jer su nam bliski i istiniti – kazala je Nejra Babić, dramaturginja predstave.
Glumačku podjelu čine: Jasna Diklić, Snežana Bogićević, Mirela Lambić, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Džana Džanić, Matea Mavrak i Enes Kozličić.
Osim glumačkog ansambla, autorski tim predstave čine i dramaturginja Nejra Babić, scenograf Vedran Hrustanović, kostimografkinja Lejla Hodžić, za scenski pokret zadužena je Amila Terzimehić, a za muziku Basheskia & Edward EQ. Dizajn plakata: Ismar Žalica, saopćeno je iz SARTR-a.
