Predstavljeno književno stvaralaštvo Dragana Šimovića
Književno stvaralaštvo Dragana Šimovića u povodu desete obljetnice njegove smrti danas je u organizaciji Društva hrvatskih književnika HB programom “Otvorena čitaonica” predstavljeno u prostorijama Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru.
Govoreći o liku i djelu Dragana Šimovića, književnik i novinar Dragan Marijanović je naglasio kako se radi o jednom od najvećih majstora kratke priče koji je ostavio veliki trag i čovjeku koji je svojim životom i djelom zadužio Mostar i Hercegovinu.
Sveučilišni profesor Marko Tokić je uz bogat opus Šimovićevog stvaralaštva istaknuo da se radi o jednom od najvećih suvremenih književnika ovoga vremena koji je ostavio veliki trag na širem prostoru BiH i okruženja.
Dragan Šimović je rođen je 14. juna 1964. god. u Gabeli kod Čapljine, a preminuo je 6. januara 2007. godine. Školovao se u Metkoviću , studirao u Sarajevu, a većinu vremena živio je u Mostaru.
Uređivao je mjesečnik za kulturu i društvena pitanja “Stećak”. Djela su mu uvrštena u nekoliko proznih i pjesničkih antologija. Povremeno se bavio i novinarskim radom.
Objavljivao je priče u “Književnoj reviji”, “Odjeku”, “Našim danima”, “Oslobođenju”, “Stećku”, “Motrištima”, “Hrvatskoj misli”, “Hrvatskoj riječi”, “Licima”, “Quorumu”, “Osvitu” te u nekim drugim godišnjim ili neredovitim publikacijama. Priče su mu adaptirane za radio i televiziju. Bio je član Društva Hrvatskih pisaca, Društva pisaca Bosne i Hercegovine te aktivni član Napredka i Matice Hrvatske.
Prvu knjigu priča “Misterij stolne lampe” objavio je 1990. godine u sarajevskoj Svjetlosti, nakon čega slijedi knjiga “Prolaznik” objavljena 1997. godine u nakladi Matice hrvatske Sarajevo i Zirala iz Mostara. Godine 2003. Šimović je objavio knjigu priča pod nazivom “Učili smo za pjesnike”. Iste godine zajedno s Josipom Mlakićem i Robertom Mlinarcem objavljuje knjigu “Triangulacija”.
Dobitnikom je prve nagrade na onodobnom jugoslavenskom natječaju za priču “Zijo Dizdarević” 1988. godine. Priče i pjesme objavljivao je u mnogim listovima i časopisima, a dio njih je preveden na njemački, engleski, slovenski i makedonski jezik, a uvrštavan je i u izbore i antologije.
Mostar i Hercegovinu je zadužio oživaljavanjem poslijeratne kulturne scene inovativnim idejama i otvaranjem prostora za mlade umjetnike. Sudjelovao je u oživljavanju Likovne kolonije u Počitelju, organizirao je brojne književne susrete, i pokrenuo brojne radionice za mlade, među kojima i prva Škola kreativnog pisanja iz koje su ponikli brojni umjetnici i projekti, kako književni i likovni tako i kazališni.
Bio je prvi direktor izdavaštva i urednik u nakladničkoj kući Hercegtisak, a jedan je od urednika prvog leksikona legendarne grupe INDEXI. U Mostaru je također pokrenuo Klub prijatelja knjige “Škrinja”, koja je okupljala i promovirala razne književnike, te motivirala mlade za nova stvaralaštva i izlazak iz anonimnosti, a među njima su i sada već zvučna imena mladih umjetnika u BiH i okruženju.
Nakon smrti koja je Dragana Šimovića zadesila u punoj snazi njegovog stvaralaštva brojni pjesnici su mu posvetili pjesme, a neki čak i knjige, među njima su Ljubo Krmek i Krunoslav Šetka, te je postojala inicijativa za otvaranje fondacije sa njegovim imenom, ali zbog stanja u zemlji ideja nije zaživjela.
No, ostala je nikada objavljena njegova posljednja knjiga “Učili smo za pjesnike II”, koja je u čast njegovog života i djela iste godine 2007. kada je preminuo, javnosti predstavljena u časopisu Mostrišta. Tadašnji urednik Miro Petrović je naglasio kako je ovo velika iznimka da se neobjavljena knjiga u cjelosti objavi u takvom književnom časopisu, što ponajviše govori o stvaralaštvu Dragana Šimovića.
