Predstavljen katalog “Avlije i bašče Svrzine kuće” Mustafe Arslanovića

Katalog ‘Avlije i bašče Svrzine kuće’, autora Mustafe Arslanovića, predstavljen je danas u Svrzinoj kući u Sarajevu.

Radi se o fotomonografiji koja svjedoči o kulturi stanovanja bošnjačkih gradskih porodica na njenom reprezentativnom uzorku – Svrzinoj kući, koja je sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća otvorena kao depadans Muzeja Sarajeva.

Djelo, koje osim stambenog obuhvata i hortikulturni aspekt, te ‘otkriva’ botanički svijet stare bosanske kuće, predstavile su recenzentica Sabaheta Abadžić i hortikulturistkinja Berina Bečić, uz moderaciju književnice Indire Kučuk-Sorguč i prigodan muzički program.

Istaknuli su kako slika stare bosanske kuće, osim karakterističnog eksterijera i enterijera podrazumjeva i svobuhvatan uvid u izgled avlije i bašče, kao i bogatstvo biljnog svijeta koji krasi i upotpunjuje ambijent, dajući posebnu notu i čar bosanskoj kući.

Kako je rečeno, autor je uspio prikupiti i u katalogu zorno prikazati gotovo 100 biljnih vrsta koje se mogu naći u sarajevskim avlijama i baščama, slijedeći bogatu tradiciju i autentični izgled objekata za stanovanje, koji svjedoče duh, sklad i harmoniju proteklih vremena.

Autor fotmonografije kazao je kako Svrzina kuća svojom originalnošću plijeni pažnju posjetitelja već dugi niz godina, te uključuje njene dvije avlije i dvije bašče. koje predstavljaju svojevrstan nastavak života u kući, odnosno prelazak iz enterijera u široke hajate i kaldrmisane avlije, suptilno ‘progovarajući’ o stilu življenja predaka.

Katalog, uz osvrt na Svrzinu kuću kao svojevrsni stambeni fenomen i značajan dio kulturnog naslijeđa, sastoji se iz četiri dijela/poglavlja, a prvi pod naslovom „Sarajevo vrtni grad“ predstavlja izbor i adaptaciju tekstova vezanih za ostvarenje principa „vrtnog grada“ na bazi prirodnih uvjeta, šarolikosti pejzaža, utjecaja Orijenta i odnosa ljudi prema prirodi u starom Sarajevu (kako su strani putopisci vidjeli Sarajevo od XVI-XIX stoljeća „čist i umiven grad pun cvjetnih bašča, voća i zelenila“).

Sarajevske avlije i bašče, naziv je drugog dijela u kojem se, kombinirajući staru orijentalno-bosansku stambenu arhitekturu sa vrstama kućne vegetacije, nastoji dati slika života u kojem ‘kult vode’ ima posebno značenje, odnosno slika ambijenta ugodnog za stanovanje.

Treći dio „Cvijeće, zelenilo i ljekovito bilje u Svrzinoj kući“ nudi popis biljnih vrsta prikupljenih i zasađenih u avlijama i baščama Svrzine kuće, njihove fotografije, te kratak opis koji obavezno uključuje njihovu visinu, vrijeme cvjetanja i boju. Ovaj dio uključuje i njihove, danas uobičajene nazive, zatim nazive na latinskom i engleskom jeziku, kao i stare nazive (turcizme) od kojih su mnogi do danas već zaboravljeni.

Floralni motivi na eksponatima u Svrzinoj kući, naziv je četvrtog poglavlja i svjedoči o poznavanju brojnih biljnih vrsta još u davnoj prošlosti, uključujući stilizirane motive koji su našli primjenu na predmetima od raznih materijala – drvo, koža, metal, a najbrojniji su naravno na tekstilu na kojima su djevojke i žene kreirale prava mala umjetnička djela, koristeći se iglom i koncima, srebrenim i zlatnim nitima.