Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Povodom Dana bijelih traka: Dvije nove publikacije u izdanju biblioteke MESS

pub

Knjiga „Čovjek i fotografija“ govori o Fikretu Aliću, čovjeku koji je iz Prijedora prisilno odveden i zatvoren u logor Trnopolje. Njegova fotografija, koja je nastala nakon posjete stranih novinara logoru, objavljena je 1992. godine na naslovnici magazina „Time“

Biblioteka MESS bit će izdavač dvije publikacije, u okviru ovogodišnjeg obilježavanja Dana bijelih traka. Radi se o drugom izdanju knjige ‘Čovjek i fotografija’, autorice Admire Fazlić, te ‘Trake’, autora Zlatka Topčića. Obje publikacije za centralnu temu imaju Prijedor.

Knjiga „Čovjek i fotografija“ govori o Fikretu Aliću, čovjeku koji je iz Prijedora prisilno odveden i zatvoren u logor Trnopolje. Njegova fotografija, koja je nastala nakon posjete stranih novinara logoru, objavljena je 1992. godine na naslovnici magazina „Time“.

Kako se navodi u saopćenju za javnost, ta fotografija je svojevrsan simbol agresije izvršene na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga je potresno historijsko svjedočanstvo o tom vremenu, ali i glas razuma i nade neophodan za bolju budućnost naše zemlje.

– Kroz logor Trnopolje, gdje je snimljena ta fotografija, prošlo je više od 23.000 ljudi. Svako od preživjelih ima sličnu priču. Fikretova fotografija simbolizira patnju svih tih ljudi. Upravo priča o toj fotografiji bila je povod za naš prvi susret. Nakon tog razgovora shvatila sam koliko je ta fotografija utjecala na život Fikreta Alića te sam željela zabilježiti priču o tom čovjeku i toj fotografiji – kazala je Admira Fazlić, u povodu najave drugog izdanja.

Druga publikacija, ‘Trake’, scenariste i pisca Zlatka Topčića, bit će objavljena na bosanskom i engleskom jeziku. Autor scenarija za film „Remake“ u „Trakama“ tematizira zločine počinjene na području Prijedora i kroz svoju priču daje različita viđenja bosanskohercegovačke budućnosti.

– Možda se sva monstruoznost fašističke namjere u ratu protiv Bosne najpotpunije vidi u tragediji Prijedora, ne samo kroz progone na etničkoj osnovi, ubistva više od 3.000 ljudi, među kojima i 102 poimenično navedene djece, koncentracione logore Omarska, Keraterm, Manjača… nego i kroz praksu označavanja Bošnjaka i Hrvata bijelim trakama kao simboličkom replikom nacističkog progona Jevreja u Drugom svjetskom ratu… „Trake“ nisu odgovor na laži i revizionizam – njima pripadaju samo prezir i gađenje civiliziranog svijeta; bila bi to negativna inspiracija koja bi reducirala i sputavala ambicije da kroz pojedinačne sudbine heroja dr. Ese Sadikovića, Slavka Ećimovića i fudbalera prijedorskih klubova, na uzbudljiv i umjetnički uvjerljiv način ispričamo samo nekoliko od milion priča za koje nikad nećemo saznati, a zaslužuju nezaborav.

Trake, ove i one: trake fudbalske, kapitenske, za slavu i trake prijedorske, getovske, logorske, za smrt…Trake, da označe ljude među neljudima… pupčane vrpce s kojima se rađamo i bijele trake s kojima umiremo…Trake, trake, trake.. – kaže autor Topčić o tome zašto je napisao “Trake”.

– Zbog sveukupne društvene situacije, te zbog kontinuiranog otpora memorijalizaciji smatrali smo bitnim Dan bijelih traka podržati Prijedormonument.com; projekt grupe volontera koji su imali želju da ostave digitalni trag u počast ubijenim sugrađanima i sugrađankama. Taj monument čuva sjećanje na žrtve zločina s područja općine Prijedor. Na virtuelnoj bijeloj traci prikazana su imena ubijenih ljudi: djece, žena i muškaraca. Svaka osoba ima posebnu profil stranicu na kojoj su biografski podaci, a sve s ciljem očuvanja uspomene na život te osobe. Taj web monument je još u izgradnji, pa se pozivaju svi oni koji eventualno posjeduju podatke o ubijenima da pomognu u kompletiranju tog spomenika – navodi se.

Kako naglašavaju u saopćenju za javost, JU MESS godinama, kao dio redovnih aktivnosti, ima i obilježavanje važnih datume među kojima je i Dan bijelih traka, sjećanje na zločine u Prijedoru 1992. godine.

– Trenutna ruska agresija na Ukrajinu je zasigurno, između ostalog, i posljedica indifirentnosti Evrope prema onome što je dopušteno da se dogodi u Bosni devedesetih, kao i politike koja je kontinuirano tolerisala negiranje genocida i zločina počinjenih u Bosni. Zbog svega toga je važno bez prestanka podsjećati na posljedice zločinačkih politika, suprostaviti se relativiziranju i nastojanjima da se zločini negiraju jer kad jedan genocid počne da se zaboravlja drugi počinje – saopćeno je.