Popović: Umjetnici povezuju ljude, na najbolji mogući način

Srbijanska glumica Gorica Popović na filmu je debitirala ulogom novinarke u “Mirisu poljskog cveća” (1977.) beogradskog redatelja Srđana Karanovića, a nagrađena je već za prvu veću ulogu u “Nacionalnoj klasi” (1979.) Gorana Markovića. Igrala je i u brojnim TV dramama i serijama, a gledaoci je ponajviše pamte kao sekretaricu Daru u popularnoj TV-seriji “Bolji život”. Usporedo sa glumačkom karijerom, bavi se i pjevanjem.

Gorica Popović stalna je članica Ateljea 212, a već nekoliko sezona igra u predstavi “Slavna Florens”, koja govori o pjevačici Florens Foster Jenkins bogatoj njujorškoj nasljednici koja je postala operna pjevačica poznata po nedostatku dara za pjevanje.

– Voljela je da pjeva, bila je bogata i plaćala je pijanistu da je prati. Pjevala je operne arije, ali zaista nije znala pjevati. Bila je jako smiješna, ljudi su dolazili da je gledaju. Odjenuta u specifične kostime, imala je performanse (što bi se danas reklo). Ona nije imala klasičnu karijeru, jednostavno bila je neobična osoba – priča Popović u intervjuu za Fenu.

Ona u predstavi “Slavna Florens” pjeva operne arije (ali iskvareno) što je smiješno i publika to, kaže ona, mnogo voli. S tom predstavom nastupali su na mnogo festivala širom svijeta.

Podsjeća da je o tome snimljen i film “Neslavno slavna Florence”, a američka glumica Meryl Streep bila je u nominaciji za Oskara za ulogu Florence Foster Jenkins.

Za filmsku karijeru Gorice Popović osamdesete godine prošlog stoljeća bile su značajne, devedesetih nije mnogo snimala, a sada (iako je pred penziju) dosta snima, igra predstave….

– Osamdesetih su bila sretnija vremena, možda je i publika bila otvorenija i više zainteresovana. Danas su ljudi bombardovani raznim jeftinim sadržajima a teže se odlučuju da idu u kino. Mada su kina u Beogradu uglavnom puna i imamo publiku, vjerojatno nije tako u unutrašnjosti Srbije. Generalno, kina je sve manje, pitanje je šta će (pored televizije i svega ostalog što se gleda mimo kina) uopće biti s filmom – priča ona.

Upitana za regionalnu suradnju umjetnika, Popović za Fenu kaže da gleda filmove sa svih prostora bivše Jugoslavije, smatra da itekako imaju kvalitetu i “imaju šta da kažu o mnogim temama”.

– Ja nekako sav kulturni prostor bivše Jugoslavije osjećam kao svoj i mislim da u tome nisam usamljena. Govorimo jezikom koji svi razumijemo… Mislim da umjetnici treba da povezuju ljude, oni to već čine na najbolji mogući način – istaknula je.

Gorica Popović bila je počasna gošća na 11. Međunarodnom filmskom festivalu “Prvi kadar”, koji je početkom novembra održan u Istočnom Sarajevu. Ona je glavna glumica u filmu “Kozje uši”, koji govori o ljudima i njihovoj borbi za opstanak u suvremenom društvu. Tim filmom otvoren je ovogodišnji festival “Prvi kadar” za koji Gorica Popović kaže da je kvalitetan. Produkcija “Prvi kadar” uručila joj je i značajnu festivalsku nagradu za doprinos razvoju kulture. Projekciji filma u Istočnom Sarajevu prisustvovali su i još neki od članova ekipe tog filma.

– Taj film napravljen je s relativno malo novca, publika ga dobro prima zato što ima emociju i priču koja ljude dotiče. Podsjeća me to na neka stara dobra vremena – naglasila je.

Jedna od zapaženijih uloga što ih je Gorica Popović igrala tokom bogate karijere svakako je sekretarica Dara iz televizijske serije “Bolji život”, koja se i tridesetak godina poslije reprizira na raznim televizijskim kanalima.

– Ta serija je bila među prvima te vrste, pamte me kao Daru iako sam toliko toga poslije odigrala. Bila je bliska ljudima zbog svoje duševnosti i topline – kaže ona.

S radošću se prisjeća tog perioda te kaže da je sa Markom Nikolićem (njenim partnerom iz serije “Bolji život”) skoro snimala i seriju “Senke nad Balkanom” u kojoj je imala manju ulogu.

– Giga i Dara su se našli poslije duže vremena, jako mi je bilo drago da radimo zajedno i sjetimo se “Boljeg života” – naglasila je.

Ona kaže da je ranije gostovala i u Sarajevu s raznim predstavama, voli doći u ovaj grad u kojem je, kaže, imala i neke porodične prijatelje. Izdvojila je predstavu “Proslava” Ateljea 212 u režiji Ive Milošević, koja je odigrana 2010. u okviru Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Boravak na ovogodišnjem festivalu “Prvi kadar” iskoristila je Gorica Popović da posjeti i Sarajevo te je, između ostalog, prošetala i Baščaršijom.

Gorica Popović je od 1982. godine stalna članica ansambla beogradskog Ateljea 212, dobitnica je brojnih nagrada, a svojevremeno je bila i članica vokalno-instrumentalnog sastava “Suncokreti”.