Ozan Guven: Film “Rana moje majke” bio je moja dužnost i odgovornost

U filmu “Rana moje majke” nisam učestvovao zbog karijere, nego zbog svoje savjesti. To je bila moja dužnost i odgovornost, poručio je turski glumac Ozan Guven, koji tumači lik Borislava u filmu “Rana moje majke”, čijom je projekcijom sinoć u Sarajevu otvoren 8. festival turskog filma, javlja Anadolu Agency (AA).

Film je bosanska priča o Salihu, koji nakon što je napunio osamnaest godina, napušta sirotište u Zenici kako bi pronašao svoju izgubljenu porodicu i počinje da radi na srpskoj farmi. Film, koji je režirao Ozan Aciktan, skreće pozornost na ono što je rat u Bosni ostavio iza sebe. Pored Ozana Guvena, uloge u filmu tumače i Meryem Uzerli, Belcim Bilgin, Okan Yalabik i Bora Akkas.

Guven, koji je u regiji više poznat po ulozi Rustem-paše iz turske serije “Sulejman Veličanstveni”, u razgovoru sa novinarom AA istakao je kako je 1999. godine boravio u Sarajevu povodom pripreme na projektu o ratu, koji, kako je rekao, tada nije uspio iz emotivnih razloga.

– Tragedija u srcu Evrope –

“U srcu Evrope dogodila se jedna tragedija, možda bi se to trebalo drugačije nazvati. Osjećaji su tada još uvijek bili svježi i ja nisam uspio smoći snage da radim na tom projektu. Kao i druge, rat je i nas jako pogodio. Zbog toga sam oduvijek osjećao da sam ovom narodu bio dužan. Godinu kasnije pojavila se ova priča. Napravili smo film “Rana moje majke” i mogu reći da sam jako sretan, jer sam uspio bar malo podijeliti bol”, rekao je Guven.

Govoreći o periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, Guven ističe kako za njega prve asocijacije na rat u BiH predstavljaju djeca i žene.

“Ono što mi prvo pada na pamet su djeca i žene. Mi smo to nastojali prikazati i u našem filmu. Niti jedan rat nema pobjednika, u ratu svako gubi. To je ono o čemu mi govorimo. U tom smislu u ovom filmu nisam učestvovao zbog karijere, nego zbog svoje savjesti. To je bila moja dužnost i odgovornost”, naglasio je Guven.

Obzirom da je tokom jučerašnjeg dana imao priliku obići glavni grad BiH i prošetati Baščaršijom, Guven je istakao kako se u Sarajevu uvijek osjeća lijepo, te da dolazi svakih nekoliko godina.

“Naša kultura i običaji mnogo liče. Samo govorimo različitim jezicima, ali naša svijest i srca su blistavo čisti”, dodao je Guven.

Na pitanje da prokomentariše i veliku popularnost lika Rustem-paše u zemljama regije, kojeg je tumačio u seriji “Sulejman Veličanstveni”, Guven je kazao kao je interesantno to što je Rustem-paša vrlo negativan lik, ali ga svugdje vole, zbog čega je jako sretan.

– Bora Akkas: Najvažniji film u karijeri –

Glumac Bora Akkas, koji u filmu tumači lik Saliha, kazao je kako film “Rana moje majke” ima vrlo tešku temu te da je u tom smislu zahtijevao vrlo odgovoran pristup.

“Cijela ekipa je odvojila dosta vremena za samu pripremu. Bilo je dosta teško pripremati se za ulogu, ali u isto vrijeme i uzbudljivo”, istakao je Akkas.

Kazao je kako je rođen na samom početku rata u BiH te da nije osoba koja je imala priliku direktno, odnosno putem medija pratiti tadašnja dešavanja.

“O ratu znam na osnovu onoga što sam istraživao. Vrlo teške i bolne stvari su se ovdje dogodile. Lično smatram da rat i zlo nemaju ni svoju rasu, ni vjeru, niti jezik. To je zapravo ono što smo mi nastojali kazati i kroz ovaj film”, rekao je Akkas, te dodao:

“Mogu slobodno reći da je ovo najvažniji film u mojoj karijeri. Vrlo kvalitetan projekat, zbog toga sam bio i svjesan odgovornosti koja mi je povjerena. Jer čitava priča se odvija preko lika Saliha.”

Na kraju je kazao kako je prvi put u Bosni i Hercegovini, da je imao priliku obici i Sarajevo, koje mu se jako dopalo i koje, kako je kazao, ima vrlo ukusnu hranu, te tople i gostoprimljive ljude.

– Režiser Ozan Aciktan: Film je ljudska priča, a ne kategorički sud –

Režiser filma Ozan Aciktan nije krio uzbuđenje povodom prikazivanja njegovog filma u Sarajevu. Kazao je kako je svaki novi susret filma i publike vrlo uzbudljiv i interesantan, naročito kada se susrećete sa ljudima kojih se priča direktno tiče.

Na pitanje da li je kao autor zadovoljan filmom u smislu da je njime poslao pravu poruku, Aciktan je kazao kako će najbolji odgovor na to dati publika.

“Ono što je vrlo bitno jeste da mi ovim filmom nismo željeli vršiti jednu vrstu kategoričkog suda. Nismo željeli govoriti sa visine, ovo je crno, ovo je bijelo. Mi smo bili koncentrisani na jednu ljudsku priču”, poručio je Aciktan.