Online preporuka Gradske biblioteke Narodnog univerziteta Konjic

Gradska biblioteka Narodnog univerziteta Konjic svojim čitateljima od četvrtka preporučuje roman u odjeljenju za odrasle “28.06.1914.” autora Zlatka Topčića te “Pričala nam teta Knjigolina” Jagode Iličić u odjeljenju za djecu.

“U vrijeme kada se u regiji povijest prepravlja i ispisuje u svrhu vodećih nacionalističkih ideologija, kada povijesni događaji postaju neka vrsta nostalgije, pa neostvarene mogućnosti u prošlosti (nacionalni porazi) konačno, novom interpretacijom postaju neočekivano snažna realizirana sadašnjost u prošlosti, Zlatko Topčić donosi roman koji, iako duboko zaronjen u povijest, u velikom luku zaobilazi žanr povijesnog romana i piše roman s povijesnom patinom”, priopćeno je iz Narodnog univerziteta Konjic.

Vješto vođenom pričom, dobro usidren u mogućnosti jezika, ekstradijegetskom naratorskom perspektivnom, Topčić, kako kažu, majstorski determinira galeriju povijesnih likova i njihovih sudbina koji su na različite načine bile uzrokom ili posljedicom atentata 1914. godine u Sarajevu.

Pretvarajući opće podatke i ideje službene povijesti u priču o običnim i neobičnim ljudima Sarajeva i Bosne (s velikim eruditskim sposobnostima), Topčićev roman se nemilosrdno razračunava sa službenom poviješću u periodu 1914. godine i njenim posljedicama.

Iz Gradske biblioteke Narodnog univerziteta Konjic navode kako ovaj roman duboko podriva bilo kakve apsolutne povijesne istine, razbija i uništava mit o posljednjim iluzijama o povijesti i njenim procesima, o službenim verzijama velikih događaja, o spontanim događanjima naroda, o pokretima, revolucionarima, herojima, buntovnicima, o pravim uzrocima i povodima za ratove, donoseći jednu posve neobičnu priču, lišenu bilo kakvog romantičarsko-ideološkog zanosa, o bosanskom čovjeku.

“Pričala nam teta Knjigolina” autorice Jagode Iličić priča je o Knjigolini koja je živjela u jednoj knjizi i ponekad izlazila iz te svoje zemlje kako bi djeci ispričala priče.

“Neke od tih priča mirisale su na kolače, neke su se slagale s godišnjim dobima, a neke su bile nestašne kao djeca na velikom odmoru. Djeca su voljela nježne priče, a ona je voljela djecu, i tako su živjeli sretni, čitali i pričali priče sve do kraja ove knjige”, stoji u priopćenju.