Objavljena “Carigradska pisma Antuna Vrančića”

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu održana je promocija knjige “Carigradska pisma Antuna Vrančića” koja je tiskana u Istanbulu pod pokroviteljstvom HAZU, javlja Anadolu Agency (AA).

Projekt izdavanja knjige “Carigradska pisma Antuna Vrančića” nastao je na poticaj Oguza Aydemira, turskog poduzetnika, filantropa, predsjednika Turskog instituta za nautičku arheologiju i financijera znanstvenih projekata usmjerenih na zajedničku tursku i hrvatsku baštinu.

Veleposlanik Republike Turske u Hrvatskoj Mustafa Babur Hizlan istaknuo je kako je riječ o još jednom kulturnom blagu koje otkriva kulturne i povijesne veze Turske i Hrvatske te o četvrtom ovakvom projektu Oguza Aydemira.

“Čast mi je da sam kolega Antunu Vrančiću koji je obavio odličan posao gradeći mir u Istanbulu između Habsburškog i Otomanskog carstva. On u pismima donosi vrlo detaljan prikaz Istanbula kao sjedišta Otomanskog carstva tada, a može se naučiti puno o osobama iz tog vremena”, kazao je Hizlan.

Ponukan spoznajom da je prošlo 450 godina od nastanka carigradskih pisama Antuna Vrančića i da ona dosad nisu bila prevedena na hrvatski ili engleski jezik, Aydemir je inicirao i financijski podupro pripremu i objavljivanje ovoga izdanja koje pruža uvid u prirodu habsburško-osmanskih diplomatskih, političkih i kulturnih odnosa.

Aydemir je kazao kako mu je ideja za ovo zdanje došla nakon posjete Šibeniku gdje je obišao Muzej Antuna Vrančića i otkrio da postoje pisma ovog hrvatskog diplomata pisana iz Carigrada, ali da se ne zna gdje su.

“Na kraju sam otkrio da se pisma nalaze u knjižnici u Budimpešti, a znatiželja me vodila da ih objavim s obzirom da je riječ o vremenu Sulejmana Veličanstvenog, o kojem ne postoji puno informacija”, kazao je Aydemir.

Aydemir je otkrio da su pisma napisana na latinskom jeziku, iako je njihov autor, diplomat Antun Vrančić bio Hrvat, zbog čega ih je, uz stručnu pomoć s latinskog preveo na hrvatski i engleski jezik.

Za izdanje sa samo turskim prijevodom pobrinula se izdavačka kuća iz Ankare.

Osim prijevoda Vrančićevih latinskih pisama koja je odabrala i prevela Zrinka Blažević, ovo izdanje sadrži i vrlo informativnu uvodnu studiju o Vrančićevu životu i djelovanju iz pera Anđelka Vlašića, koji je čitavo djelo ujedno i preveo na engleski jezik.

Knjigu su predstavili turski poduzetnik i inicijator projekta Oguz Aydemir, turski veleposlanik Mustafa Babur Hizlan i suradnici na knjizi Nenad Moačanin, Tamara Tvrtković i Zrinka Blažević.

Ovo izdanje sadržava paralelni hrvatski i engleski prijevod triju latinskih diplomatskih izvješća koje je Vrančić slao habsburškim carevima Ferdinandu I. i Maksimilijanu II. te jednog pisma upućenog zagrebačkom biskupu Pavlu Gregorijancu.
U prvome izvješću iz kolovoza 1553. godine, Vrančić i njegov suradnik Franjo Zay izvješćuju cara Ferdinanda o tijeku pregovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim i njegovim vezirom Rustem-pašom u vezi uvjeta sklapanja mirovnog sporazuma između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva.

Pismo datirano 31. listopadom 1554. godine Vrančić pak upućuje zagrebačkome biskupu Pavlu Gregorijancu. Na temelju vlastita iskustva višegodišnjeg boravka u Carigradu, Vrančić u tom pismu pitoreskno oslikava javne ulične proslave kojima Osmanlije obilježavaju pobjede svojih sultana.
U drugome izvješću iz mjeseca kolovoza 1557. godine habsburški diplomatski predstavnici podrobno informiraju cara Ferdinanda o teškoćama pri sklapanju mirovnog ugovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, jer je osmanski vladar novi mirovni sporazum uvjetovao rušenjem habsburške utvrde Siget.
Treće i četvrto izvješće odnose se na aktivnosti habsburških poslanika tijekom drugog poslanstva u Carigradu između 1567. i 1568. godine, a upućena su Ferdinandovu nasljedniku, caru Maksimilijanu II. Povod je i ovoga puta bio sklapanje mirovnog sporazuma i to sa Sulejmanovim nasljednikom Selimom II. Glavni pregovarač s osmanske strane bio je Mehmed-paša Sokolović kojemu su, kako svjedoči priloženi popis troškova, habsburški poslanici donijeli i vrlo vrijedne darove.