Nena Šešić-Fišer: Sarajevo je bilo izvor nadahnuća koje je činilo čuda mogućim

Moj susret sa Sarajevom bio je ravan otkriću nekog drugog svijeta čija se magija u meni ni do danas nije istrošila. Bio je to svijet nečega što mogu jedino nazvati “opuštenom usredsređenošću”, gdje se stvari naprosto dešavaju pokrenute strastvenom i istrajnom željom da se nešto stvori. Možda je to zapravo obilježje svakog mladalačkog doba, ali u mome sjećanju Sarajevo i ljudi koji su ga prepoznavali na meni sličan način bili su izvor nadahnuća koje je činilo čuda mogućim – kaže u razgovoru za Fenu Nena Šešić-Fišer, slikarica i umjetnica multidisciplinarnih interesa: sineasta, animator, scenograf, ilustrator, ali i plesačica i muzički performer.

Nena Šešić je rođena i odrasla u Bjelovaru, da bi nakon studija prava upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu gdje započinje svoju umjetničku karijeru. Od 1993. godine živi i radi u Utrechtu (Holandija) .

Sjećajući se djetinjstva i odrastanja u Bjelovaru, kaže da je još u osmogodišnjoj školi sa sestrom Radom Šešić, danas uglednom filmskom kritičarkom, snimila svoj prvi, kasnije nagrađivani animirani film “Tiki” (kojim su autorice 1973. godine prvi put predstavljene u omladinskoj emisiji RTV Zagreb). Uslijedili su animirani lutka filmovi “Timotije”, te eksperimentalni filmovi “Reminiscencija” i “Haki” za koje su dobile brojne nagrade za scenario i režiju na tada renomiranim festivalima amaterskih filmova u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Beogradu, Samoboru, Zagrebu i Puli.

Drugi dio njenog života obilježilo je Sarajevo gdje je pristigla upisavši se na Umjetničku akademiju u vrijeme kada je taj grad krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina doživljavao svojevrsnu kulturnu renesansu.

U Sarajevu je, prisjeća se Nena Šešić-Fišer, bila jedan od osnivača “Bosna film” studija za animirani film, koji je tada okupio niz mladih oduševljenika animacije od kojih će mnogi kasnije postati uvaženi filmski autori, teoretičari…

– Svi moji stvaralački interesi, sve što je za mene predstavljalo istinsko uzbuđenje življenja, u Sarajevu su našli svoje usmjerenje. Za mene je to bilo okruženje koje me je činilo sretnom što sam dio ili barem svjedok jednog takvog procesa kulturne transformacije, procesa kojeg je na najbrutalniji način okončao rat devedesetih godina. U njemu su uništene gotovo sve moje slike, kao i hiljade folija animiranog filma “Ritam prolaznosti”, ambicioznog projekta rađenog slikarskom tehnikom, koji je tako nakon višegodišnjeg rada ostao nedovršen. Sarajevu se vraćam s ljubavlju, ali i sa bolom – prisjeća se sarajevskih dana Nena Šešić-Fišer.

Treće životno poglavlje Nene Šešić-Fišer otpočelo je dolaskom u Holandiju u znaku upoznavanja i prilagođavanja vrijednostima visokorazvijenog zapadnog svijeta.

– Na neki me način Utrecht, u kojem živim već četvrt stoljeća, svojom kulturnom raznolikošću podsjeća na Sarajevo – svaka forma interesovanja gotovo sigurno ima neki svoj trajni institucionizirani oblik, udruženje, fondaciju ili je barem prisutna kroz najraznovrsnije oblike workshopa koje vode ljudi međunarodne reputacije i koji dolaze iz raznih dijelova svijeta – govori ona.

Tu je, kaže Šešić-Fišer, i najveći centar za studij flamenka izvan Španije (Centro Flamenco Utrera, u kojem pleše već dvadesetak godina), a ljubav prema pokretu u proteklom vremenu provela ju je kroz mnoge slične organizacije koje njeguju muziku i ples različitih kultura: Roma, Balkana, Srednjeg Istoka, Španije, Grčke…

Veoma je, kaže ona, ponosna da je na osnovu svojih radova 1999. godine izabrana za člana asocijacije Genootschap Kunstliefde u Utrechtu, koja je prije desetak godina dobila status Kraljevskog udruženja. Ta asocijacija, kroz svoj galerijski prostor, već više od 200 godina okuplja umjetnike među kojima su bili i Piet Mondriaan, Gerrit Rietveld, Dick Bruna, i mnogi drugi.

– Tu sam 2009. godine primila Van Dokkumovu nagradu za istraživanje vizuelnih svojstava apstraktnog prostora. Povod je bio animirani film “Ples vizije”, jedan od nekoliko filmova koje sam realizirala u Holandiji u kojima “igraju” apstraktni geometrijski oblici. Moji video radovi privukli su pažnju i onih koji se bave drugim umjetničkim formama. Tako sam za studio modernog plesa u Haarlemu radila multimedijalnu video scenografiju za predstavu “Rođena kao žena”, koja je samo jedan od pozorišnih projekata na kojima sam radila kao scenski umjetnik – kazala je.

Radovi Nene Šešić-Fišer uvršteni su u knjigu “The Millenium Art Collection – 2001. World Artists”, a o njoj je holandska televizija snimila i nekoliko dokumentarnih filmova.

– TV novinarka, koja je pratila kulturne programe i poznavala moje slikarske i video radove, vidjela je nastup plesne grupe studija “Al Hambra” čiji sam član, a nedugo potom i film u kojem je korišten moj vokal kao dio muzičke pozadine. Pretpostavljam da ju je ta raznovrsnost zainteresirala i tako je njena TV kuća snimila dokumentarni film o mome radu i životu. Kasnije je snimljeno još nekoliko kratkih dokumentaraca i reportaža o mojoj harmonici, plesovima, slikama, grafikama, filmovima… – ustvrdila je.

Veliko iznenađenje za nju bilo je, prisjeća se, kada je bila pozvana da u igranom filmu Petera de Baana “De Kroon” (“Kruna”), ima malu “plesno-pjevajuću ulogu”.

– Budući da se film bavi kontraverzama koje se odnose na vezu tadašnjeg prijestolonasljednika, a sadašnjeg holandskog kralja Willem-Alexandera i Máxime, izabranice njegovog srca, možete zamisliti zafrkantske komentare prijatelja na moje pojavljivanje u tom kontekstu kao raspjevane Romkinje iz Kirgistana – prisjeća se Nena Šešić-Fišer, dodavši da je taj film 2004. godine bio laureat Nizozemskog filmskog festivala koji se održava u Utrechtu.

Nena Šešić-Fišer umjetničko iskustvo prenosi kao rukovodilac umjetničkih radionica i gost predavač na Likovnoj akademiji (HKU) u Utrechtu, Amsterdamu, Umjetničkoj akademiji u Bangaloru (Indija), te u okviru japanskog projekta “Peace Boat” i njegovog Globalnog Univerziteta.

Specifičnost umjetničke prakse Nene Šešić-Fišer je da pored slika, grafika i objekata koristi i svoj glas i gitaru, te ritam i pokret kao aktivno umjetničko sredstvo izražavanja. Vrlo često kao sastavni dio otvorenja svojih izložbi uključuje muzičko-plesne performanse u kojima joj se pridružuju plesači i muzičari sa kojima sarađuje već niz godina.

– Za mene je umjetnost mnogo više od samog zanimanja – to je način života. I kako to biva i u životu, disciplinarne granice koje odjeljuju jednu umjetničku praksu od druge, jedan svijet od drugog, rastvaraju se i ti se svjetovi međusobno prožimaju i nadopunjavaju – zaključila je na kraju razgovora za Fenu svestrana umjetnica Nena Šešić-Fišer.